LJUDSKA DJELATNOST I BOŽJA LOGIKA

Šesnaesta nedjelja kroz godinu 2020-a

I ove nedjelje, nastavit ćemo razmišljati o ljudskoj djelatnosti.
Vrijedno je postaviti i neka pitanja u svezi ljudske djelatnosti
:

               Kamo ona smjera?
               Koji je njezin najdublji smisao?
               Koji je njezin smisao kada Isus govori o Kraljevstvu Božjem?
               Koji je njezin smisao u odnosu na novu budućnost prema kojoj idemo, novom nebu i novoj zemlji?
Prema današnjoj poruci Riječi Božje vidimo da se naša ljudska djelatnost ne može odvojeno gledati od velikog Božjeg plana.
Otac stoji u središtu svega stvorenoga
, pa tako i naše ljudske povijesti, odnosno djelovanja.
Istina, njegova prva vizija je Sin i njegovo djelovanje kao Spasitelja naše loše ljudske djelatnosti.
Krasno to ističe prispodoba o 'Pšenici i kukolju' u današnjem Evanđelju.

 Potrebno je istaknuti, iako je naša ljudska djelatnost grešna, Sin postaje Spasitelj i Otkupitelj.
               Na taj se način događa pomirenje čovječanstva s Bogom, a snaga toga pomirenja je Duh koji pomaže našu nemoć, kako to kaže sv. Pavao u Poslanici Rimljanima. (Rim 8,26-27)
Pavao, slijedeći Isusa i po običaju prvih kršćana, često preporučuje uz ozbiljnu i pravednu djelatnost kontinuitet molitve. U svojim poslanicama i sam ističe kako moli bez prestanka za vjernike, tražeći da i oni mole za njega, ali i jedni za druge. Ovo Pavlovo gledanje na rad i molitvu, bit će temelj sv. Benediktu, koji će kršćanskoj Europi ponuditi pravilo uspjeha u gospodarstvu, a ono glasi: Moli i radi.
               Posebna je radost molitve za grešnika i bolesnika.
Molitvom se moli za rast u vjerničkom životu, ali i za uklanjanje izvanjskih i unutarnjih prepreka društvenog blagostanja.
               Pavlu je osobito draga zahvalna molitva koja mora pratiti svako djelovanje, posebice blagovanje. On sam započinje sve svoje poslanice molitvom, želeći da one drže životnim i kršćanske suodnose.
               Sama Euharistija je najljepša molitva zahvale i duša je liturgijskih sastanaka, na kojima se braća međusobno izgrađuju nadahnutim pjesmama, jer kršćanska molitva ima svoje izvorište u Duhu Svetomu.

Takvoj molitvi, Pavao jamči uspješnost prisutnošću Duha Kristova u kršćaninu po kojemu se on sinovski obraća Ocu, dok sam Krist, zdesna Bogu, posreduje za nas.
Takav molitelj treba znati da onima koji ljube i slave Boga sve ide na dobro.
Ta slava, vlastita Kristu kao slici Božjoj, sve više prožima kršćanina do dana kada će i samo njegovo tijelo biti njome zaodjenuto na sliku nebeskog čovjeka.

A sve se odvija snagom Kristova Duha koji postaje snaga posvetne i djelatne milosti.
Taj Duh već sad djeluje u svijetu i nama.
               On u nama dovršuje naše otkupljenje i priprema nas za uskrsnu preobrazbu.
               On je nadahnuće čovjeka.
               To je Božji plan skriven od vjekova, a očitovan u Isusu Kristu.
               U tom očevom planu svaki ljudski život ima smisao.
               Svaki je čovjek željen od Boga i pozvan od Boga u život.
Nema dakle mala i neznatna čovjeka, pa tako nema ni neznatnog ljudskog djelovanja ako ima konačni svoj smisao u Bogu.
Unatoč jasnoj poruci, ipak postoji i kukolj.

Mt 13, 24-30: Prispodoba 'o kukolju i pšenici' ima dublji cilj, nego što se na prvi pogled čini.
Narod poznaje što je korov 'kukolj', on je sličan pšenici brkulji.
               A njega neprijatelj čovjek posija.
Zbog svoje nadzemne sličnosti nije ga dobro čupati, jer teško ga je razlikovati od pšenice.
A podzemna isprepletenost žila ne omogućuje ne čupanje pšenice. Nego, kaže Isus, kad i jedno i drugo dozrije, žetelac će razdvojiti jedno od drugoga.
               Isus, očito želi reći da smo mi ljudi nesposobni razlikovati zlo kao takvo u Kraljevstvu Božjem - koje polako zaživljava.
I usprkos tome što bi pomogli razvoju dobroga istrebljenjem zloga, Isus kaže da se ne dovodimo u takvu opasnost.
Očito je Božja logika drugačija. 
               Shvatimo li da je Kraljevstvo nebesko, kraljevstvo Sina Čovječjeg, on onda i snosi konačnu odgovornost kako ne bismo mi s našim snagama otišli predaleko.                 
               Sklonost odveć razlikovanja dobra i zla, može nas same odvesti kamo ne želimo. Jer život se u ovome svijetu uporedo odvija sa sinovima Zloga. Dakle, Božja logika, često nije čovjekova logika.

               Kukolj je sivilo svakodnevnog djelovanja.
               Isus danas u Evanđelju govori o djelatnosti koja je vođena dobrotom i ljubavlju.
               Djelatnosti koja je potpomognuta Duhom Svetim.
Ipak, za čovječanstvo će ostati problem, jer svi ljudi nisu u Kristu prepoznali Očev plan.
A on je:
Bog s čovjekom ima  konačni i vječni plan.
Čovjekovo djelovanje i njegov život  nisu slučajni, već imaju svoje dovršenje i svoj posljednji smisao u Bogu Ocu, koji je sve u svemu.

               Kršćani moraju biti nosioci djelatnosti, zalaganja i vedrine i svojom djelatnošću moraju pobjeđivati svakidašnje sivilo života.
               Kršćani u Kraljevstvu Božjem moraju biti kvasac i gorušičino zrno, novog Božjeg svijeta.

To kršćanin ne može biti ukoliko nije spreman na slušanje Boga, poslušnost Bogu i vršenje njegove volje.
Prema Evanđelju: Krist je alfa i omega svega stvorenoga, pa i svake ljudske djelatnosti.
U tom ljudskom putovanju kroz povijest kršćanska zajednica mora imati dovoljno kvasca, jer njezina je glava Krist.
Sv.Pavao u Poslanici Rimljanima u poglavlju osmom govori o sveopćoj preobrazbi i dovršenju otkupljenja u konačnici.
               Naviješteno je da Bog priprema novo nebo i novu zemlju.
               Znamo da će smrt, svako zlo ili kukolj biti pobijeđeni, da će Sinovi Božji biti nagrađeni.
               Život dakle pruža priliku novoga svijeta, već ovdje na zemlji.
Iskoristimo priliku sadašnjeg trenutka i donosimo plodove u Onome koji pozna ljudsko srce i njemu će suditi, kako to kaže današnje Evanđelje.

                                               Župnik