Kako se obnavlja red u svemiru, red u čovjeku i red u ljudskom rodu?

Duhovna obnova 8. srpnja 2020. – Klanjanje
Prorok Hošea, vidi veliku potrebu duhovne obnove, inače, narod će zaželjeti svršetak svijeta.
Pogledajmo!
Prorok Hošea ne prestaje govoriti o uzročno posljedičnim dramama kroz koje prolazi narod, i kroz koje će uskoro prolaziti.
           Nevjernost prema Bogu, prouzročila je prividno beznadnu situaciju zbog nespremnosti naroda da je ispravi pravednošću.
           Nestalnost vlasti i asirsko vrhovništvo oduzimaju svaku djelotvornost kraljevskoj ustanovi. Jedino što uspijeva je pravna iskvarenost koja je postala otrovnom biljkom.
Prorok naglašava kako bijaše bujna loza Izrael.
             Pravednost koja je povrijeđena na svakom koraku, nagovješćuje veliku katastrofu i oduzima sve životne mogućnosti, stoga će sami zaželjeti svršetak svijeta.
             Kada su siromasi zanemareni, tada bogati ljudi moraju štovati druge bogove, a ne Gospodina.
Sebično puštaju da ljudi gladuju i nije čudo što proroci dižu glas Božje srdžbe i očaj Božjeg zanemarenog naroda.
             Što je zemlja bila bogatija to je Izrael kićenije dizao stupove.
             Srce je njihovo bilo prijevarno. Kršeći Božji zakon rušilo se ljudsko dostojanstvo i smisao za jednakost među braćom.
Takav društveni problem dobio je preveliku religioznu dimenziju. Bježalo se drugim božanstvima kako bi se izbjegao zakon kojim je Bog želio urediti odnose u Božjem narodu. Nepravda i idolatrija postaju očite poput korova u nekoć raskošnom vinogradu. Potreba za Mesijom sve je veća, jer on treba unijeti u zakon Ljubav kao osnovno načelo odnosa s Bogom, i s bližnjima. On će pročistiti čovjeka i društvo.

U jednoj modernoj priči o usisivaču stoji sljedeće:
Posjedovao je golemu silu za sve što mu se ispriječilo na putu, 
uvlačio je u sebe prljavštinu i sve što je palo na pod.
Kad je on obavio svoju službu, zrak je opet bio čist, i sve je opet blistalo.
Jednom su mu postavili pitanje, kako uspijeva uvijek obaviti korektno svoju službu?
             Odgovorio je: “
Moja je tajna posve jednostavna: uvijek iznova isprazniti prljavštinu i stalno ostati priključen na viši strujni krug.“
A sada, još jednom poslušajmo riječi današnjeg Evanđelja. Mesija je sada tu i hoda cijelom zemljom čineći dobro propovijedajući Kraljevstvo Božje. Apostolima je također naredio: prošećite, propovijedajte, pročistite, ozdravite, podignite…
Evo tih riječi: „Putem propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko!

Bolesne liječite,
dižite mrtve,
gubave čistite,
izgonite đavle!“ (Mt 10, 7-8)
„A gdje vas ne prime i ne poslušaju vaših riječi,
ondje ostavite kuću i grad i otresite prah sa svojih nogu!“
(Mt 10, 14). Ostavite njima njihovo smeće.
             Odgovoran posao imaju apostoli.
Biti liječnik tijela i duše: bolesnom, napola mrtvom, gubavom, opsjednutom, značilo je, odnositi  prljavštinu duševne i tjelesne boli, tuge i grijeha, a to nisu mogli bez  stalne više energije odozgor.
Značilo je, svaki put pripremiti svoju duhovnu snagu za novi dan i nove ljude.
               Nisu ih svugdje ni primili.
A bilo je mjesta  gdje su bili progonjeni, bičevani, zatvarani.
Za njih je Isus pripremio svoj sud.
Apostolima  je rekao: neka svoj duševni mir zadrže, a prašinu njihovu stresu sa sandala.
Dakle, ostati priključen na viši strujni krug.

             Još je Isus nadodao:
„Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite mudri… i čuvajte se  takvih ljudi.“
Ova misija se tiče svih kršćana, ne samo nekolicine oduševljenih apostola:
         Mi moramo izvršiti njegovo djelo. Mi moramo voditi ljude njegovim putem:
         On nas šalje u svijet, bez obzira na kritiku svijeta.
Dakle - čemu uzbuđenje.
Zato Isus govori:
         
„ Ne bude li netko dostojan (prikladan i uljudan) neka se mir vaš k vama vrati.“
Zato i sv. Augustin piše:
„Želiš li ljubiti Krista, neka se tvoja ljubav protegne na cijeli zemaljski krug.“
Ili riječi sv. Pavla u poslanici Rimljanima govore krasnu izreku:
„ Kako su krasne noge onih koji navješćuju dobro!“
Znao je Isus, znali su to svi kršćani poslije, znamo i mi danas prevažnu istinu:
               U svijetu bez Boga, bez Kristova križa i ljubavi, bez Duha Svetoga, čovjek se kreće kao u kavezu za divlje zvijeri.
Tada ljudski život postaje sve banalniji i dosadniji.
Tu moraju naše usne biti Kristove usne i reći:
        Bog i čovjek su međusobno povezani.
        Bog je taj koji otvara horizont smisla u našem životu.
        „On je s nama do svršetka svijeta“ (Mt 28,20) i kad nismo najbolji vjesnici.
        On će dovršiti što je započeo.
Krasno govori  knjiga Sirahova:
„Tko mene sluša, taj se ne stidi, i tko sa mnom radi, taj ne griješi, i koji mene slave, imat će život vječni.“ (Sir 24,30-31)
Isus je zaista kozmički Usisivač: Usisava grijehe, prljavštinu. Uvijek iznova obnavlja lice zemlje. On uspostavlja red i mir u ravnoteži materije, duše i Duha.
A kose održava red u Svemiru, materijalno stvorenom svijetu.
U svemiru imaju takozvane 'crne rupe' koje sve što se otkači od svemirskog reda te krene sojom putanjom biva usisano u svemirsku galaktičku crnu rupu. Ona kupi svemirsko smeće, kako ne bi nastao nered u ravnoteži svemira.         
Eto! Sve mora imati svoj red i mir.