TEMELJ ODNOSA BOGA I ČOVJEKA SU LJUBAV I VJERNOST

SRCE ISUSOVO - 2020.

Pnz 7, 6-11: Knjiga Ponovljenog zakona po mnogim svojim porukama najsličnija je porukama Kristova Evanđelja.
             Današnji odlomak sedmoga poglavlja počinje izjavom: Izraelski narod je posvećen Jahvi, Bogu svome.
             On je njegova predraga svojina, vlastiti narod.
             On je izabrani narod mnogim čudesnim sredstvima.
Sam izbor zapečaćen je Savezom ili Zavjetom.
Temelj toga Zavjeta je ljubav i vjernost.
Tako je narod Božji, Bogu posvećen. To je narod Emanuela, narod u kojem je Bog s njim.
Mojsije prelazi od prošlosti na sadašnjost i budućnost, pa kaže: Uskoro ćete okusiti opojnost pobjede i slobode. Blagostanje će donije nečuven porast životnog standarda. Bit će mnogo mogućnosti za uživanje.
Ali pazite, sve to donosi i opasnosti:
               Opasnost od gubitka identiteta kao Božjeg naroda.
               Opasnost lažnog ponosa i oholosti izražene u samohvali za sve što ste postigli.
                Osobito je opasnost isključivanja Boga iz vaših planova.
No, ako se prepustite Bogu, prošlost će vas održati na pravom putu za budućnost.
Ponavlja Mojsije: „Sjetite se“! „Ne zaboravite“!
Sjetite se Egipta, sjetite se pustinje. Sjetite se kakvi ste bili. Sjetite se Božje ljubavi i njegove moći, njegove brige, njegova zakona, njegovih sudova. I neka vas to sjećanje drži poniznima, odanima i poslušnima. Bog neka je u sredini svojega naroda i nema razloga za strah.
                 Zato znaj da je Jahve, Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži Zavjet i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi. A to znači, uvijek i dovijeka. A onima koji savez svoj ne drže i njegove zapovijedi ne čuvaju uzvraća izravno njima samima.

1 Iv 4, 7-16: Povijest Knjige Ponovljenog zakona dobar je uvod u drugo čitanje iz Prve Poslanice sv. Ivana.
                   Naime, Bog je u Izabranom narodu pokazao kakav je u sebi, a sama povijest otkupljenja ljudskog roda dovoljno govori o Božjoj ljubavi, dobroti, milosrđu i pravednosti.
                   Božja djela svjedoče da božanska ljubav nije neko Božje svojstvo, nego njegova bit.
                   To je njegovo ime: Bog je ljubav, to je povijesno iskustvo.

Ivan kao i drugi vidi što je Bog učinio i po tom zaključuje što je Bog.
Ljubav zna da Boga posjedujemo, iako ga ne vidimo.
Duh Sveti je jamstvo da je Bog u nama. Duh Sveti osposobljuje kršćanina da shvati istinu koja mu je naviještena. Apostoli su u Isusu vidjeli Oca, a i sam Isus govori: „Ja i Otac smo jedno..“ Stoga, uvjet zajedništva s Bogom: je vjera u Krista, Sina Božjega, i bratska ljubav. Ljubav je Božja postala vidljiva u Kristu. Tako smo je mi kršćani upoznali.

Mt 11, 25-27:  „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo...“
                 Radi se zaista o „otajstvima Kraljevstva“. Ona su objavljena 'malenima', učenicima, a sakrivena od 'mudrih' farizeja i učitelja.
                 Da, tako se tebi svidjelo.
Ako ovo Evanđelje povežemo s prethodnim Isusovim porukama, onda ćemo vidjeti zašto Isus upućuje na propast slavnih gradova Korozina, Betsaide i Kafarnauma.
Oni u svojoj oholosti i mudrosti preziru Riječ i djela koje Isus čini njihovim mještanima.
                  Bacimo malo pogled i na tekst kojeg Izaija govori. „Zar se hvali sjekira povrh onoga koji njome siječe? Hoće li se hvalit pila povrh onoga koji njome pili? Ko' da šiba maše onim koji nju podiže? To bi bilo kao da toljaga upravlja onim koji je podiže. Ovako su učeni i mudri farizeji postavili svoju teologiju kad su Isusove Riječi i čudesa na djelu.
                   Evanđelje je zaista namijenjeno Božjoj malenoj djeci, čija će slava tek po uskrsnuću uskrsnuti.

Sada nam je lakše razumjeti ovu današnju Isusovu poruku: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.... učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“
Skromni ljudi prihvaćali su Isusa i on se tome radovao. A i sam je bio jedan od njih u skromnosti i poniznosti.
Tako su ljudi vjere razumjeli njegov jezik, nasuprot onima koji su ga oholo i samodostatno prezirali poput farizeja i učitelja.
Kako je većina bila siromašnih i obespravljenih, Isus je imao za sljedbenike mnogobrojne slušatelje. Bili su oduševljeni, jer takva što nitko do tada nije govorio i činio.
A, u svemu se očituju ljubav i milosrđe.