Isus je uzašao k Bogu i to je najveći blagdan čovjeka

Sedma vazmena nedjelja 2020-a
Ovaj tjedan čusmo: „I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu“ (Mk 16,19)
               Vazmeno vrijeme od Uskrsa do Duhova prosipa Božanske darove.
               Sva dobra koja imamo, sva svojstva duše i tijela…
               Zar to nisu Gospodinovi darovi koji nam pomažu uživati u tajnama stvorenoga svijeta.
Tako Psalmista kliče u današnjem 27 Psalmu: 
„Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.“
               Bog je taj koji je dopustio da se Isus rodi od Blažene Djevice Marije, kako bi u potpunosti s nama dijelio naš život.
               Bog  je taj koji je Raspetoga uskrisio  od mrtvih da bi se na njemu rasplamsala nada za sva vremena.
               Bog je taj koji je uznio Uskrsloga tamo odakle je i došao.
               On sjedi s „zdesna Ocu“.
Koji su to čudesni darovi darovani čovjeku?
Isus Krist kao čovjek ima udjela u vlasti koja obuhvaća cijeli svijet.
On pobjednik nad smrću, on svojim uskrsnućem i uzašašćem, prodire ovaj ograničeni svijet.
Evo toga Pavlovog teksta:
„Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: - Isus Krist jest Gospodin – na slavu Boga Oca“ (Fil 2,9-11)
Pavao jasno ističe da je došlo  kraju staro mučno doba, koje nije znalo ništa drugo nego besciljni, neprekidni kružni tijek od rođenja do smrti.
A sada znamo: došla je punina vremena kada odasla Bog Sina svog.
               Svi se dakle gibamo prema Bogu.
               
Isus je uzašao k Bogu i to je najveći blagdan čovjeka.
               
Čovjek, može k Bogu.

I to Isus krasno tumači: „kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi  da i vi budete gdje sam ja“ (Iv 14,3).
              To je nova slika svijeta i čovjeka.
              Isus je naš brat i Gospodin.
              Njegov put vodi cilju, a život ima smisao.
Iako je svoju Crkvu utemeljio na Uskrsu, iako je nestao ispred očiju sviju, on vidljivo biva prisutan.
On apostolskoj zajednici koja moli, u dvorani Posljednje večere, na čelu s Marijom odašilja svoga Duha.
On ostavlja „Noinu lađu za nova stvorenja“ .
On ostavlja Sakramente kao Božja otajstva spasenja
.
Sakrament krštenja, potvrde, euharistije, pomirenja, bolesničkog pomazanja, svećenički red i Ženidbu.
Po njima, kao u lađi čovjek se vozi do cilja, a cilj mu je sam Stvoritelj. Evo puta kako se postaje Božji prijatelj, kako se postaje Božje dijete, kako se postaje novo stvorenje, kako se postaje svet i ostaje u posvetnoj milosti?
Ovi sakramentalni, božanski i otajstveni izvori struje u naš život.
Kristova muka, smrt i uskrsnuće su vidljiva snaga koja je prešla u sakramente.
               S njima naš je život neizmjerno postao bogat.
               U njima susrećemo našega Gospodina.
               Tu on nad nama širi svoje ruke.
               Tu postajemo sigurni da na svom putu nismo sami.
Zar to nije lijepo istaknuo Psalmista u Pslamu 34 :
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin, blago čovjeku koji se njemu utječe.“
Ljubav je Božja po Isusu postala vidljiva.
I ako te je ona dodirnula imaš moć postati novi čovjek.

Stoga ne možemo se oteti snažnom dojmu prve kršćanske  zajednice koja moli i zahvaljuje.
Zajednica trajno ima pred sobom Isusa-molitelja, koji crpi snagu u svome Ocu.
              
On je njen uzor.
              
On uči molitvu obraćanja Ocu, molitvu:  Očenaša…
Zato kršćanska  zajednica  njega hvali i blagoslivlja, zbog silnih djela njegovih koje je očitovao u osobi Isusa Krista.
Aleluja!!!! Amen!!!

                                   Župnik