Na noge, na noge i hodaj s Kristom, mnogo toga mora umrijeti da bi ponovo živjelo

Sv. Marko 25.travnja 2020.

Kršćanska braćo i sestre!
Danas, kada ovo mjesto slavi svoga zaštitnika, sv. Marka, svi bi htjeli postići blagoslov i blagostanje.
Ali ostaje pitanje s kime možemo mijenjati stanje ako nije blagostanje.

               Nakon što smo ovu Istinu i želju iznijeli, tek sada možemo razumjeti Kristova blaženstva, koja imaju cilj, ukazati s kime i kako možemo do Puta i Istine o životu.
               Kako živjeti u radosti i miru u zemaljskom kraljevstvu i kako stići u Kraljevstvo nebesko?
               Kako ovdje stvoriti kraljevstvo, radosti, istine i pravde?
Sada razumijemo, zašto je Riječ tijelom postala.
I kad Ivan u svom Evanđelju kaže:
„Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca... (Iv 3,16) on jasno tvrdi da Krist i kao Bog i kao čovjek, podiže našu ožalošćenu narav, koja vapi za promjenom na dobro.
               Isus je želi podići jer je pala, i ozdraviti, jer je bolesna.
               Ona je izgubila puno dobra i utonula u tamu.
               Njoj je potrebno Svjetlo da je usmjeri na novi Put, novu Istinu i novi Život.
Zna Isus da je žalosno stanje čovjeka, stanje kada se čovjeku uskrati dobrota, ljubav, pravda, istina, sloboda duha i tijela, milosrđe i opraštanje, ali Isus poručuje: To nije stanje pakla.
To nije stanje propasti, iako može biti, ako život ne vidimo u Svjetlu Kristova života i posredništva između Stvoritelja i Stvorenja.
Prisjetimo se riječi koje Bog govori na brdu preobraženja: „Slušajte ga“ ! On je uzor blaženstva i norma novog zakona Ljubavi.
Tako s Kristom i usred žalosti i tjeskoba, možemo pjevati i Aleluja.
Kako patnje i boli, koje su često ljudske tihe žalosti, nitko nije pošteđen, uvijek je treba u Kristovoj ljudskoj i božanskoj naravi razumjeti.

Svakodnevno gledamo:
               Koliko mržnje može izaći iz kršćanskih usta na svoga bližnjega da se čovjek pita: je li to govori čovjek ili neki zao duh?
               Koliko je onih koji ostavljaju svoj potpis, da pokažu neku tajnu podzemnu moć zastrašivanja i moć nekih mračnih sila.
Koliko žalosti zbog prekinute vjernosti bračnih drugova.
Koliko patnje i žalosti zbog ljudske sebičnosti i zavisti.
Koliko patnje zbog progona i zlostavljanja bespomoćnih ljudi, koji nemaju mogućnosti zaštiti i svoja temeljna prava.
Koliko patnje i žalosti zbog nepoštovanja Božji zapovijedi.
Koliko žalosti stiže čovjeka zbog neizvjesne životne budućnosti, neuspjeha u poslu, starenja i usamljenosti, svake vrsti stare i moderne kuge.
               Koliko patnje i žalosti može čovjeku zadavati stresna situacija, a tko nju proizvodi, mi i naši grijesi.
Ne bude li snage da se nad sve ovo nadnese Kristovo spasonosno Svjetlo i istina o životu, čovjek neće doživjeti Uskrsnuće, čovjek neće imati pravi blagoslov.
Tada će žalost čovjeka pobijediti, a ne čovjek žalost.
              
Uskrsna vjera mora tamu pretvoriti u svjetlo.
              
Križ Kristov je jedini svjetlosni izvor, koji liječi svaku žalost i patnju svijeta sve do smrti.
Sjetimo se:
Zašto je Riječ postala tijelom.
Isus nije čovjeka ostavio sirotim i žalosnim.
               Darovao nam je svoj Duh.
               Taj Isusov život je u nama.
               Mi možemo živjeti njegovim Duhom. A zašto ne živimo?
               Tu čovjek dolazi u dodir s izvorom života u sebi.
I sam Isus kaže:
„Vi ste u meni i ja u vama.“
To su riječi božanskog Učitelja, koje za čovjeka postaju božanska lekcija.
U njoj čovjek može sebe doživjeti kao posve novo biće i dokučiti tajnu svoje osobnosti.
Može razumjeti tajnu žalosti i tajnu radosti.
Osjećaj uskrsne vjere viče čovjeku: Na noge, na noge i hodaj s Kristom, tada ćeš hodati i sa svojim bližnjim u radosti i miru, pa makar drugačije mislio.
Mnogo toga mora umrijeti da bi ponovo živjelo. To je put svega stvorenoga. Petar, da bi dobio u potpunosti svoga božanskog Učitelja, morao ga je izgubiti. Sveti Marko, da bi dobio potpuno svoga Petra, kojega vjerno prati, morao ga je izgubiti. A i sv. Marko, da bi potpuno ostavio trag božanske istine jednom cijelom kontinentu, Africi, morao je svoj život izgubiti.
               To je put svega stvorenoga.
               Možda je preteška spoznaja:
Da ne postoji život bez patnje i križa. Tu se jedino iskiva ljubav koja nas povezuje.
Ali, u Isusovim porukama: Postoje i novi dani, novi život, život u punini.
Postoji Život, koji s križem i patnjom nije izgubljen, nego ima svoj dubok smisao, upravo onako kako Isus u svojim božanskim porukama kaže:
Tko su blagoslovljeni i tko to može imati blagoslov?

                       Župnik