Uskrs je život s Bogom, život u punini, život mira, svjetlosti i ljubavi

Vazmeno bdijenje 2020-a

Čitajući Bibliju otkrivamo razne ljudske naume i razmišljanja.
          Često govore o svojim radostima, o svojim žalostima i razočaranjima kad ih snađe nesreća.
          Govore o zlu koje čine i o zlu koje podnose.
          Govore o smrti koja stavlja točku na njihove planove.
          Vrlo često pitaju. Zašto smo na zemlji?
          Čemu muka i napori kad svaki čovjek zna da će umrijeti?
          Zašto je nekima dan dug život, dok drugi umiru prije nego li počnu živjeti?
Čovjek nije u stanju valjano odgovoriti na sva ta pitanja.
Svi ti ljudi nisu bez iskustva nade. Oni su otvoreni prema Bogu.
Isus je u svome pripovijedanju ustvrdio da će svi mrtvi uskrsnuti.
Kad je umro njegov prijatelj Lazar, on je rekao sestri Marti ono što svima ponavlja:
„Ja sam uskrsnuće i život: tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.“ (Iv 11,13)
Na dan Uskrsa Bog je pokazao da je jači od smrti.
Isusov grob je prazan, a uskrsnuli se Isus ukazuje apostolima, pokazuje im svoje ruke i svoje noge probijene čavlima.
“Pogledajte ruke moje i noge moje!“
„Ta ja sam!“ (Lk 24,39)

          Isusovo uskrsnuće daje nam sigurnost da ćemo i mi uskrsnuti s njime.
          Na gore postavljena pitanja, Isus jedini daje odgovor.
          Mi svoje stavove možemo samo uskladiti s Isusovim jer i njegovo je tijelo bilo preobraženo u slavi.
Nov i otajstven izgled Isusa, a opet ima rane na tijelu, zaključujemo da svatko uskrsava sa svojim vlastitim tijelom koje u isto vrijeme različito jer je proslavljeno – slično pšeničnom zrnu koje se bačeno u zemlju preobražava u smrti da bi dalo klas. (Iv 12, 24)
Ova tajna života i ljubavi počiva na „Božjoj snazi“.
„… Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onim koji ga ljube.“ (2Kor 2,9)
Mi kršćani hranimo se Euharistijom. Euharistija je zalog vječnoga života.
Isus kaže:
„ Tko blaguje tijelo i prije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ ( Iv 6,54)

U očekivanju uskrsnuća vjernikovo tijelo i duša imaju udjela na dostojanstvu onoga „biti Kristovi“ , odatle proizlazi  zahtjev poštivanja vlastitoga tijela i tijela druge osobe, napose kad je pogođeno patnjom (KKC1004)
A kavi smo mi kršćani?
               Sve što je čovjek činio mora jednog dana napustiti.
               Svatko umire svojom vlastitom smrću i praznih ruku.
               Niti jedan smrtnik ne treba se sramiti svoga straha.
              I Isus je na križu zazivao svoga Oca.
Sjetimo se razbojnika koji je s Isusom bio raspet, svaki čovjek može staviti svoje pouzdanje u Otkupitelja  koji mu je odgovorio:
„Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.
Svaki vjernik može s Isusom biti  siguran da će milosrdni Bog preobraziti sav strah te ispuniti ruke koje su bile prazne.“ (Lk 23,43)

               Vjerujemo da se susrećemo s Bogom kada umiremo.
               Oči koje je smrt zatvorila otvaraju se.
               Stojimo pred Bogom: svaki sa svojom vlastitom poviješću, svojom ljubavlju i svojim pogreškama.
               Taj susret je od životne važnosti.
Cjelokupna Svetopisamska objava i sam Isus o tom iskustvu govore.
               To je sud Božji priređen za svako stvorenje.
               Božje oči istražuju dubinu našega bića. Ništa mu se ne da sakriti.
Pri tom sudu izriče se i presuda: nagrada ili kazna, blaženstvo ili prokletstvo, pjesma hvale ili škrgut zubi, krilo Abrahamovo ili ognjeno more, ples u svadbenoj dvorani ili zatvorena vrata.
To su potresne slike.
Jer tvojim se vjernima, Gospodine život mijena, a ne oduzima; i pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima. (Preslovlje)
Uskrs je dakle: život s Bogom, život u punini, život mira, svjetlosti i ljubavi.
Sretan vam Uskrs!

                 Župnik