Večera objave božanskih Tajni

Veliki četvrtak 2020-a

Veliki  je četvrtak dan prepun događaja.
Na taj dan, Isus uoči svoje smrti, sa svojim učenicima slavi Pashalnu večeru. Ona je ujedno i njegov oproštaj s njima, zadnja večera.
Pasha je središnji i najveći židovski blagdan, proglašen u znak sjećanja na oslobođenje židovskog naroda od egipatskog ropstva.
Židovi izlaze iz Egipta spasenjskom Božjom intervencijom.
Svaki vjerni Židov pa tako i Isus, svake je godine u krugu obitelji i prijatelja slavio taj 'Spomendan izbavljenja'.
Obred Pashe tekao bi ovako:
              Ispekli su janje i pripremili vodu za pranje. Tu je i gorko zelje, kao sjećanje na gorke i žučne dane ropstva.
             Tu je i beskvasni kruh, kao spomen na one koji su morali prekinuti pripravu kruha zbog izvanrednog bijega iz Egipta.
             Tu je vino i ostalo što je bilo potrebno za slavlje Pashe.
Za Židove slavlje Pashe imalo je trodimenzionalni karakter:
             Sjećanje na spasenjski događaj oslobođenja njihovih otaca.
             Uključenje svih u veliku povorku naroda koji izlazi iz Egipta Božjom intervencijom.
             Dok blaguju Pashu, Židovi su u nadi čekali drugi Gospodinov spasenjski zahvat.
Zalazak sunca je tu.
Isus je domaćin i žarko želi blagovati Pashu sa svojim učenicima
.
Ali ova će Pasha imati posebna obilježja.
            
Ona je posljednja prije njegovog „uzlaska Ocu“.
            
Ona je veličanstven iskaz naklonosti i ljubavi prema čovjeku.

Za nju su bila zadužena dvojica najvjernijih Isusovih učenika: Petar i Ivan.
Posebna je i  prostorija.

            
Večera veličanstveno počinje raspravom među apostolima o vodećem među njima.
            
A Isus, bogat dobrotom i ljubavlju, odgovara činom kao najniži sluga i pere noge apostolima.
Što je vrijeme večere odmicalo, to je večera dobivala sve više na svojoj tajnovitosti.
Stoga, Posljednju večeru možemo nazvati
i „Večerom objave božanskih Tajni“ ili Tajnom večerom.
Isus nagovješćuje izdaju i tužan završetak svoga života.
Bilo je tu i trenutaka duboke zabrinutosti i tišine, iza koje Isus u sakramentalnom-otajstvenom obliku podiže Kruh i izgovara riječi:
„Uzmite i jedite od ovoga svi, OVO JE TIJELO MOJE.“
Zatim uzima Čašu i govori svojim učenicima: „Uzmite i pijte iz nje svi, OVO JE KRV MOJA novoga i vječnoga saveza koja se prolijeva za vas na oproštenje grijeha“
I na kraju Isus dodaje: „To činite meni na spomen“.
           
Evanđelja ne spominju „janje kao Pashalni obredni znak“,
           
Nego otkrivanju nove Pashalne znakove: TIJELO I KRV ISUSOVU.
           
Isus je novo pashalno janje. Tako ga je navijestio i Ivan Krstitelj „ Evo jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta“ (Iv 1,29)
I ne samo da je Isus novo janje, nego je ova Pasha i NOVA PASHA
.
To je PASHA ČITAVOGA SVIJETA  po kojoj Bog spasenjski zahvaća u ovaj svijet, po Isusu svome Sinu.
Nastupa OSLOBOĐENJE SVIJETA.
Pružajući kruh i vino svojim učenicima, Isus pruža svoje Tijelo i Krv, i time ostvaruje veličanstveno jedinstvo VELIKOG ČETVRTKA I VELIKOG PETKA.
Isus se daje svijetu zauvijek.
Isus tako želi, kruh  kao  znak predanja njegovog Tijela, učiniti vječnom gozbom ljubavi – Euharistijom.
Ona je najdraže i najljepše Otajstvo-tajna-sakrament, koji postaje vidljiva Božja prisutnost među nama do konca svijeta.
Apostoli su dobili vlast slaviti Euharistiju – Sv. Misu Isusu u spomen.
Isus je ovim svojim činom uspostavio i Nove svećenike.
Starozavjetne svećenike ne spominje, nego jasno uspostavlja Sakramentom sv. Reda novozavjetne svećenike, koji će pod prilikama kruha i vina prinositi – objavljivati svijetu Tijelo i Krv Isusovu za spasenje čitavoga svijeta.

            
Isusova oproštajna večera završila je s veličanstvenim govorom o ljubavi kojom on ljubi čovjeka i ljubavi kojom želi da se novozavjetni vjernici ljube.
            
I na kraju Isus odlazi na molitvu.
Njome ukazuje na vrijednost unutarnjeg života kojeg mora imati  novozavjetni vjernik.

                                                           Župnik