Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod, a zašto?

Peta nedjelja korizme 2020-a

Ja sam uskrsnuće i život, govori Gospodin; tko vjeruje u me, neće umrijeti nikada.“ (Iv 11,25 i 26)
Ove riječi Isus govori Marti, nakon što je saznao da njezin brat, a njegov prijatelj Lazar, leži već četiri dana u grobu.
Susret Isusa, Marte i ostalih susjeda bio je dirljiv: Svi plaču.. .
Ali odmah zatim Isus upita: „Kamo ste ga položili?“
Odgovorili su mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!“ I zaplaka Isus.
Odvališe grobni kamen, a Isus podiže oči i reče: „Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva; da vjeruju da si me ti poslao.“
Rekavši to,  povika iza glasa: „Lazare, izlazi!“
Rješava se vječno pitanje:
            
Odakle život? Tko je Duh i život?
            
U područje Duha i Života samo Bog može unijeti svjetla.
            
Trpljenje, bolest i smrt trajno prate ljudski rod.
            
Oduvijek se čovjek pitao zašto je čovjek podređen bolesti, trpljenju i smrti.
Poslušajmo sv. Pavla: Biblijska objava neprestano otkriva da čovjek nosi trpljenje, bolest i smrt kao posljedicu svoga otuđenja od Boga.
“Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt..“ (Rim 5,12)
Stoga, ako je smrt posljedica udaljenosti (otuđenja) od Boga, tako se i Život s blizinom Boga vraća.
Grijeh nije točka na ljudsku povijest, nego spasenje i otkupljenje, tako to nije ni trpljenje, ni bolest ni smrt.

Otkupiteljski  Božji zahvat itekako Proroci naviještaju:
„Sljepačke će oči progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati….. (Iz 35, 5-6)
Više je nego očito, ako se čovjek približi Bogu on mora osjetiti radost života i ozdravljenja.
Isus jasno pita: „Vjeruješ li to?“
          
Bog s čovjeka po Isusu skida svaki vid njegova otuđenja, pa i njegove biološke nesreće.
Spasenje čovjeka nije samo unutarnje čovjekovo događanje i ozdravljenje, nego događaj za čitavo čovjekovo tijelo.
            
Bog spašava čovjeka.
            
Isusa jedino i zanima Čovjek. On se neprestano zalaže za čovjeka.
            
On uvijek prvi prilazi Čovjeku.
            
Njega zanima čitavi čovjek, sve što proživljava i trpi.
            
Zaustavlja se pokraj svakoga, liječi ga i pomaže.
Sada se  ispunja ono što su Proroci naviještali.
Isus govori Ivanovim učenicima: „Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli. Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje..“ (Mt 11, 2-6)
Bog je po Isusu na djelu.
Koliki su slijepi, hromi, uzeti, stali pred Isusa i primili ozdravljenje.
S današnjim uskrisenjem Lazara, Isus naviješta i pobjedu nad smrću.
            
On se ovdje očituje kao Stvoriteljeva snaga, on je Duh i Život.
            
On je taj koji može vratiti potpuno ozdravljenje i duše i tijela.
Ovo je nešto što pripada nad-naravi, zato i sam želi postati dionik ljudskog trpljenja, patnje i smrt. Sam želi postati u svemu sličan nama, osim u grijehu. Isus je time trpljenje, patnju i smrt ugradio u spasenje svijeta. A time i promijenio njihov smisao-karakter.
I sada ono najvažnije:

            
Krštenik po krštenju ulazi s Kristom u zajedništvo života, bolesti, trpljenja i smrti. Krštenik nije sam.
            
Krštenik to proživljava kao i Krist u poslušnosti, nadi i povjerenju u Oca.
            
Kao i Krist, svaki krštenik ugrađuje svoju patnju, bolest  i smrt u spasenje svijeta.  (Kol 1,24)
              
Krštenik je snažno naslonjen na Krista i vjeruje u konačnu pobjedu bolesti, patnje i smrti.
A to tvrdi sv. Ivan Evanđelista: „Evo šatora Božjeg s ljudima“ On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju, te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje sve uminu.“(Otk 21 )

                                                  Župnik