Duhovna obnova je trag mjesta gdje Bog progovara

Duhovna obnova 8. veljače 2020. u slici obnove nekih biblijskih likova.

Braćo i sestre, često se puta moramo čak i na dnevnoj razini ispitivati, jesmo li nešto dobro uradili i kako je to ostavilo traga na nas, ali i na druge. Ali, tu formule nema, osim osjećaja za Božji zakon upisan u nama. To potvrđuje i ona narodna: Koliko ljudi toliko ćudi. U životu ne samo da sebe preispitujemo, nego često gledamo stilove života drugih, osobito onih koji su odgovorni za narod.

A stilovi vladavine pojedinih vladara ili upravitelja mogu biti različiti. Jedni vole držati uzde u svojim rukama i vladati čvrstom rukom, drugi će biti popustljivi i blagi; neki će opet radije sami donositi odluke, dok će drugi pitati za savjet ljude od povjerenja; neki će sačuvati bistru glavu i voditi se razumom, dok će se drugi prepustiti intuiciji da ih srce vodi.

Mladi je kralj Salomon naslijedio prijestolje svoga oca Davida, a ta baština nije bila lagan zadatak za njega. Teško mu je bilo uživjeti se u kraljevsku ulogu, jer se osjećao mlad i neiskusan da bi opravdao ovaj svoj položaj koji mu je pao u dio.
           O kakvom se kraljevstvu radi, iznijet ćemo ukratko. Davidu je zaista pošlo za rukom objediniti izraelska plemena te ih održati zajedno u jednom kraljevstvu. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti, mudrosti i vjernosti Bogu te odanosti proročkim viđenjima otklonjena je opasnost od strane Filistejaca.
             U to vrijeme vladari susjednih naroda: Moapci i Amonci na istoku te Aramejci iz Damaska na krajnjem sjeveru, bili su Davidovi vazali i plaćali mu danak. Ono što je vojnički osvojio, zadržao je vještinom ustrojstva kraljevstva.

Na čelu države je sam David kao vrhovni zapovjednik i sudac. Uz sebe je držao nekoliko savjetnika, ali i stare prekaljene suborce. Vrhovni zapovjednik vojske bio je Joab. Na dvoru je imao kroničara i pisara. Dvoru su pripadala i dva velika svećenika te ravnatelji i nadzornici nad gospodarskim područjem.

Podijelio je svećenike u 24 grupe te uveo niz obrednih pjesama, nazvanih „Psalmi“. Podjela vlasti na dvanaest plemena nije ukinuta, a David je priznavao plemenskog vođu i njihovu relativnu samostalnost unutar svoga kraljevstva. Takvo dobro ustrojeno kraljevstvo David predaje svome sinu Salomonu.

Zato je prvi vladalački nastup mladoga kralja obilježen hodočašćem na uzvišicu Gibeon. On čini svoj ZAVJET.  

Svjestan je da su njegovi prethodnici Šaul i David postali kraljevi zato što je Bog tako odlučio, dok je njegov izbor bio više ljudski. Zato je razumljiva ova početna nesigurnost mladoga kralja.
             Iz ZAVJETNE molitve koju upravlja Bogu možemo dokučiti koje ga brige muče i kako shvaća svoju kraljevsku vlast. Osjeća se malen pred velikim zadatkom, pa se obraća Bogu da mu podari mudrost: „Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik.“ (1 Kr 3,9)

Bog uslišava njegovu molitvu, ali kako je Bog u dijeljenju svojih darova širokogrudan, on mladom kralju uz ovo što je molio dodaje još koju sitnicu: dug život, bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima.
           Tek tako, da mu se nađe! Naravno, ovo obećanje veže uz uvjet, ako bude hodio Božjim putovima i ako se bude držao Božjih zakona i zapovijedi. (usp. 1 Kr 3,13-14).

Gledajući to danas mogli bismo reći da se pred nama nalazi 1000 godina kasnije lik BDM koja osluškuje puls vremena u kojem živi, koja osjeća stvari i koje naslućuje iz anđelova navještaja. U njezinom Sinu bit će ispunjenje svih obećanja iz svih vremena. Ona osjeća ulogu koja joj je povjerena te ima otvoreno uho saslušati one, koji joj prilaze, i otvoreno oko za njihove nevolje i brige. Jednostavno rečeno, ona ih ne želi držati na distanci, nego im otvara vrata svoga srca. Brižljiva majka i gospodarica svoje obitelji.

Njene molitve, njezin „Veliča“ je puno više od onoga što Salomon traži i moli od Boga da mu udijeli mudro srce da mogne voditi povjereno mu stado po volji Božjoj.

Ona je imala srce za one koji su joj bili povjereni, zapravo za sve koje je susretala na svome životnom putu. Sjetimo se njzine: „Vina nemaju“. Međutim, ona nije bila „naivno“ dobra, nego je u svojoj dobroti pokazivala veliku mudrost, drugim riječima imala je mudro srce. Duboko je vjerovala kako istina oslobađa i zato je bila spremna slušati sve nove upute, čak što više, sam je tražila milost da se ne udalji od istine. Bila su tu i pitanja: A kako će to biti?

        Njezina razumska sposobnost pomaže joj da stvarnost doživi objektivno, uporedo tome njezina osjećajna sposobnost teži sve ujediniti, povezati i na neki način stvarnost „privezati“ uz srce, uz čovjekovo najdublje „ja“, gdje Bog progovara.
Kako će to biti kada ja?

Biblija na više mjesta svjedoči kako se istinski susret s Bogom događa u ljudskom srcu. Ukoliko je to srce čisto i Bogu poslušno, ono će susresti Boga i doživjeti mir koji samo Bog može dati.

Ukoliko je nutrina čovjeka, odnosno njegovo srce sebično, oholo i tvrdoglavo, ono će biti najveća zapreka da se dogodi istinski susret s Bogom.

           Svoje srce čovjek može sakriti od drugih, ali nikada od Boga koji vidi ono što je u srcu (1 Sam 16,7), koji dobro poznaje ljudsko srce (Dj 1,24), koji ga proniče i ispituje (Jer 11,20; Sir 42,18). Marija pomno prati i bila je svjesna primjera koji je Isus dao svojim učenicima kad su se vratili sa svoga prvog misijskog putovanja. Bili su umorni i iscrpljeni od naporna rada, te su sada trebali mir i osamu.
           Isus i učenici s jedne strane, a veliko mnoštvo ljudi na drugoj strani. Mnoštvo ljudi išlo je za Isusom, a on im je dao kruha da utaže tjelesnu glad. No prije toga ih je poučavao u mnogočemu.

Mk 6,30-34: Evo toga navoda: „Kad Isus dođe s molitve... izađe i vidje silan svijet, sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira, pa ih stane poučavati u mnogo čemu.“ Narod je očito prepoznao tko je Isus. Iako je ovaj događaj prikazan u slici Pastira i ovaca, Isusa moramo gledati kao učitelja i Spasitelja.
             U večernjim satima Isus će nahraniti oko pet tisuća ljudi na jedan čudesan način, što potvrđuje i nagovješćuje sve što Isus jest, sada, i što će za nas ljude značiti. Sam će reći: Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta ( Iv 6,51). Ali, i evo vam Majke.