Početak, Punina, Uznesenje i Vječnost

Duhovna obnova-Adoracija za Župnu zajednicu 8.siječnja 2020.

Dragi štovatelji Majke Božje i Majke naše!
Još smo u ozračju spomena velikog događaja za ljudsku povijest: Rođenja Spasitelja.
Samo prije dva dana proslavili smo lijepi i veliki kršćanski blagdan Bogojavljenje.
            
S dolaskom Isusa Krista i Presvete Bogorodice objavila se slava Gospodnja.
             Čovjek živi otajstva spasenja i spominje se neprestano Presvete Bogorodice i Krista Spasitelja.
Cijelu godinu, Crkva kao zajednica vjernika, na svom zemaljskom putu slavi presveta Otajstva svojega spasenja.
Posvetimo i ovaj dan Presvetoj Bogorodici: Našoj dragoj Gospi od brze pomoći.
Istaknimo odmah na početku današnje naše duhovne obnove i na početku ove godine, da Marija mora imati barem onoliko mjesta u našoj vjeri koliko joj Bog dao u planu spasenja.
Na prvoj stranici sv. Pisma nalazimo lik Marije:
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti satirati glavu a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Post, 2,15)
Mariju nalazimo na kraju objave u posljednjoj knjizi Novoga Zavjeta:
„I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.“ (Otk, 12,1)
Zlatna nit protkana jednim krasnim ljudskim bićem oplemenila je svu povijest spasenja.
            
Ona ima svoje od Boga određeno mjesto na putu spasenja ljudskog roda da podigne, od grijeha i oslobodi palog čovjeka.
             Ona je označena i priopćena prvim roditeljima pošto su sagriješili, da je Suotkupiteljica.
             Bog je svijet stvorio bez čovjeka, ali ga nije htio otkupiti bez čovjeka (Sv. Augustin).
             
Drugi Vatikanski koncil u LG 53 govori: kako je Marija bila „odlikovana velikom ulogom i dostojanstvom.“ 
            
Ona je: „Nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom.“  (LG 56)

To prekrasno tvrdi sv. Pavao u Poslanici Galaćanima  4,4 : U punini vremena odasla Bog sina svoga… koji od žene bi rođen“ 
 Sv. Pavao također potvrđuje istinu u Poslanici Timoteju 2,5:
„Jedan jedini je posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus..“
Skladno tomu Dokument II vat. koncila "Svjetlo naroda" (LG)  u 53 i 57  poglavlju govori: „Tijesno je sjedinjena sa Sinom u djelu spasenja od samoga začeća do Kalvarije.“
Ona je ta koja je čovječanstvu podarila nadnaravni dar – Spasitelja.

             Po njoj Bog postaje čovjekom.
            
Po njoj  Bog silazi u nutrinu ljudske stvarnosti.

Nju je Bog Otac od vječnosti izabrao za majku i ispunio je darovima Duha Svetoga, kojeg nijedan čovjek nije posjedovao.
Zato je od svih stvorenja najbliža Bogu (Pavao VI).
Ona je zbog Krista „blagoslovljena među ženama“ (Lk1,42)
Ona je uzvišenija nego ikoji drugi stvor. (Dante)
Zato na našem putu do Krista neizostavno susrećemo Mariju.
Njezin život u vjeri kršćanina izuzetno je aktivan. Ona je majka koja voli, majka koja vjeruje. A to su velike duhovne vrijednosti, koje su uvijek ubiru na Izvoru.
A gdje su izvori?
1 Iv 4, 7-10:
Današnja čitanja govore o izvorima ljubavi i vjere. Jučer smo istaknuli kako je ljubav svojstvena djeci Božjoj jer je svojstvena Bogu, i kako Boga bez Božjeg Duha nije moguće upoznavati.         Danas čujemo kako je pravi izvor ljubavi u Bogu, jer je plod Duha, a Duh je Božji.
           Stoga tko god ljubi od Boga je rođen i poznaje Boga onoliko koliko je za ljudski zemaljski život potrebno.
Kakav je Bog u sebi, pokazao je sam u povijesnom djelu otkupljenja. Po tome se vidi da ljubav nije neko Božje svojstvo, nego njegova bit. Ivan je do nje došao povijesnim iskustvom. Vidio je što je Bog učinio po Isusu i BDM, i po tom je zaključio što je Bog.

Mk 6, 34-44: Jučer smo od evanđeliste Mateja doznali da je Ivan Krstitelj uhićen, danas od Marka doznajemo da je Ivan Krstitelj ubijen i sahranjen.
Ovakva vijest nije bila ohrabrujuća niti za Mariju niti za Isusa, ali se nisu dali zbuniti u svom djelu. Iako je Isus premoren, i pod pritiscima mnoštva koje traži pomoć razne vrsti, on nije pokazao nervozu nego svima želi izaći u susret.
        Uz mnoštvo čudesa koje čini, slijedit će jedno zaista veliko čudo ljubavi. On u pustinji hrani pet tisuća ljudi. Ovim čudom Isus ostavlja mnogostruke poruke. Ponajprije, njime očituje svoju božansku moć da pomogne gladnom mnoštvu.
On očituje svoje božansko milosrđe, svoju ljubav. Sljedeća poruka ovoga čuda govori o anticipaciji onoga što će Isus učiniti na Posljednjoj večeri s kruhom koje je njegovo tijelo. To je slavlje Euharistije ili slavlje otajstva Božje prisutnosti.
Kršćanin zajedno s Marijom hodočasti prema Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetome.
Prekrasno je to Luka evanđelista rekao: “blažena ti što povjerova“ (Lk 1,45)
           Proizlazi da njezin odnos prema Kristu nije samo majčinski nego prvenstveno vjernički.
           Imao je pravo sv. Augustin kada je rekao (Pl 38,1074) :
„najprije ga je začela u srcu, a onda u tijelu.“
Zato joj  Krist s križa govori: “Ženo“ (Iv 2,4) Ona je žena koja vjeruje Ocu.
Tu se vidi njezina povezanost s Bogom i udio u djelu spasenja.
Nama kršćanima podarila je prvu osobu – sebe, u vjeri prema Ocu koji šalje Spasitelja.
Ona svjedoči za Kristovu osobu kao Spasitelja.
              
Sjetimo se malo izjave na svadbi u Kani: „Što god vam rekne, učinite“  (Iv 2,4)
              
I tu je Isus zove „Ženo“.
Ona s vjerom pristupa prema sinu.
Nikada ne smijemo  zaboraviti da su tada u prvom čudu u Kani povjerovali u Isusa.
Rodili se prvi vjernici.
Marija je nastavila neprestano rađati vjernike u Crkvi kojoj je Krist glava.
Siguran sam da Ona sudjeluje u rađanju svakoga vjernika na samom krštenju.
Ona ne prestaje svjedočiti svoju vjeru u Oca i Sina i Duha Svetoga.

Amen!