Sveti su uvijek svjetlo živima i njihov nas primjer mora poticati

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Duhovna obnova za Župnu zajednicu: Zavjet i klanjanje 8.studenoga 2019.-c
Dragi vjernici!
Cijeli mjesec studeni posvećen je životu poslije ovoga zemaljskog života.
Započeli smo na tu temu razmišljati na dan Svih Svetih a završit ćemo s nedjeljom Krista Kralja.
Doživjeli smo veličanstven uvod, a doživjet ćemo i veličanstven kraj, slaveći Krista Kralja svega stvorenoga svijeta.
Budući su to ozbiljne biblijske poruke i ozbiljna vremena priliči nam početi s Pavlovom poslanicom Rimljanima.
Rim 15,14-21: Jučer smo istaknuli kako su kršćanstvo u Rim donijeli misionari iz Jeruzalema, danas se Pavao opravdava što je uputio jedno pismo zajednici koju nije sam osnovao.
         Ali Pavao je svjestan svoje misionarske službe i poslanja među poganske narode, te osjeća unutarnji poziv napisati i rimskim kršćanima poslanicu (pismo).
         On zna da su rimski kršćani dobro, ali im piše zato što mu je dana milost Božja da bude poslužitelj poganima. Kao što je židovski svećenik bio posvećen za službu Bogu u Hramu, tako je i Pavlovo propovijedanje evanđelja liturgijska služba po kojoj pogani postaju ugodna žrtva Bogu.      

         Apostolat je očito više nego običan kršćanski život, to je ustvari bogoslužje u kojem Krist po apostolu prikazuje ljude Bogu. Da bi izvršio tu službu, Pavao je prolazio od Jeruzalema do Ilirika (Balkan), sada se pak nada otići još zapadnije, preko Rima, čije kršćane je već dugo želio posjetiti, da propovijeda evanđelje tamo gdje Krist još nije bio naviješten, a ciljao je na Španjolsku.
         Tako je Pavao nakon dobrog postavljenog temelja, daljnji rad prepuštao svojim učenicima i suradnicima da nastave njegovo djelo. A on bi, išao dalje.

Ali uvijek znajte, da se doista pojavila milost Božja Spasiteljica svih ljudi.

Ona nas je odgojila da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući pojavak velikog Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.    

Budemo li revno radili oko dobrih djela on čisti izabrani kraljevski rod, sveti puk, narod sebi stečen.
           Prema današnjim Pavlovim riječima možemo zaključiti da ovo sveto mnoštvo sačinjavaju duše svake dobi i svih životnih staleža, mladi i stari, veliki i mali, plemeniti i jednostavni, kraljevi i prosjaci, nježne djevice i opori muževi…
Njihov nas primjer mora poticati.
Sveti su uvijek svjetlo živima.
Oni su dobro razumjeli poruku Spasitelja kad kaže:
“Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao.“(Iv 17,24)

Psalmista je to ovako izrekao: (37)
„Od Gospodina dolazi spas pravednicima“
Čovjek svoje dane broji i oni su kao trava, cvate ko cvijetak na njivi, jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo. (Ps 102)
Ponekad se zabrinuto pitamo?
Zar život na zemlji nije vrlo neobična i čudna putanja po svom trajanju i sadržaju.
Sve nam protekle godine izgledaju kao jedan dan.
Ipak mi kršćani, vjernici moramo znati: najveće i najuzvišenije je ono djelo zbog kojega je Riječ Božja postala tijelom!
A to je čovjek kao stvorenje i slika Božja.
Najvrijednije je ono djelo čiji plodovi ostaju u vječnosti.
Najobuhvatnije je ono djelo koje uključuje u sebi sva djela milosrđa.
         Ovako visoke standarde kršćanskog života moguće je ostvariti ako se približimo Kristovim osjećajima, Kristovoj nauci i djelovanju, njegovim bolima i smrti.
          Bude li nam život tako tekao mi pobuđujemo zanimanje Isusa i svih svetih za nas.
           Budemo li osigurali ljubav za Krista i svete i oni će iskazati ljubav i zanimanje za nas.
Knjiga Propovjednikova lijepo kaže: „Postoji vrijeme i sud za sve, i čovjeka veoma tereti nedjelo njegovo.“ (Prop. 8,6)
Da je to tako Isus priča danas u evanđelju prispodobu o „nepoštenom upravitelju“
Lk 16,1-8: Isus je jako pronicljiv u svojim porukama.
Tako, pričajući prispodobu o „Nepoštenom upravitelju“ koji rasipa povjereno imanje dajući pozajmice radnicima, a oni bi mu vraćali s velikim kamatama, koje je on uzimao sebi.
A sada kad je zbog te snalažljivosti otpušten, da bi se dodvorio dužnicima, oprašta svoju zaradu, tj. kamate koje je uzimao, a glavnicu potražuje.
         To je za Isusa korupcija. Isus ne prešućuje korupciju sinova ovoga svijeta koji su snalažljiviji od sinova svjetlosti. Nastavimo li dalje Isusovim PUTOM na kojem Isus ne preporučuje prijevaru kao sredstvo stjecanja neba.
           Nedovoljan oprez 'sinova svjetla' ostavlja dovoljno prostora da se 'sinovi ovoga svijeta' nepravedno odrede prema bogatstvu. Život se mora iskoristi angažirano i mudro i ne smije ga zateći bilo kakva katastrofa prije obraćenja, pa ni drugi Kristov dolazak.
           Isus ne ostavlja prostora za korupciju, nego svojim učenicima poručuje, kako mudro i odlučno moraju svladati sadašnjost u kojoj stalno imaju osiguran život u Bogu. Sada razumijemo i Pavla dok hvali rimske kršćane u njihovoj čestitosti života.
Braćo i sestre!
Što bivamo sve stariji, Bog postaje sve veći, a ljudi sve manji.
Sve veća postaje strpljivost i samilost s ljudima.

I to je dobro.
Bog nas je za svaku životnu dob dobro pripremio, samo treba u svakoj životnoj dobi ostati Božji.
Što se više penjemo prema gore to sve više postajemo osamljeniji, ali nam Bog postaje sve bliži.
Kristov duh vodi uvijek u visinu, ali moramo njemu prepustiti izbor puta.
Rekao je jasno i glasno: “A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.“ (Iv 12,32)
Sveci su ovo dobro razumjeli i ostali na putu svetosti.
Blažena Djevica Marija još bolje, ispunjajući u svemu volju Božju.

A ja, a Ti, pa i mi smo kršćani tu negdje.
Ali, sigurno smo na Kristovom putu.

        Župnik