Za sada su sve sile Zla pod kontrolom

Trideset prva nedjelja kroz godinu 2019.-c
Dragi vjernici!
Pravi vjernik otkriva Božju nazočnost i njegovu ljubav u svim čudesnim djelima njegova stvaranja. (Misal)
Evo što kaže Knjiga Mudrosti: „Sav je svijet pred tobom, kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju… Ti ljubiš sva bića i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Da si što god mrzio, ne bi ga stvorio… Gospodaru, ljubitelju života, i tvoj besmrtni duh u svemu. Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće i da se ufaju u tebe, Gospodine.“ (Mudr 11)
           Da je piscu ove knjige ova tema važna vidi se po naglašenosti pitanja: zašto Bog bezbožnike brže ne kažnjava?
Upravo Knjiga mudrosti želi pokazati da Bog bezbožnicima ne popušta iz slabosti, nego jer je svemoguć i sve je stvorio, pa i ljude koji su se odmetnuli od njega.
           Kao svemogući stvoritelj mogao se poslužiti bilo kojim sredstvom u želji da uništi bezbožnike, on se, da bi postigao svoje ciljeve, redovito služi snagom koja je već prisutna u stvorenjima, i ako u svakom trenu može pokazati svoju silnu moć.
             No, iznad svega, on blago postupa s bezbožnicima, jer i oni kao ljudi njegova su stvorenja. Svoje postojanje mogu zahvaliti Božjoj ljubavi koja ih još uvijek drži. Bog ne postupa blago zbog svoje slabosti, nego zbog svoje svemoći. On to uvijek može učiniti.
             Svaki čovjek ima pravo na ljubav Božju jer je njegovo stvorenje, ali Bog ne gubi iz vida njegovo obraćenje.
Pogledajmo malo sv. Pavla i njegove suradnike: (2 Sol 1, 1-5. 11-12) Silvana i Timoteja, u Drugoj poslanici Solunjana. Nakon što je Pavao utvrdio kakva su oni i čija Crkva, nastavlja krasnom željom upućenoj mladoj Crkvi, pa kaže: „Milost vam i mir od Boga, Oca, i Gospodina, Isusa Krista.“ 
                 Iz uvodnog dijela Poslanice vidi se poseban razlog zahvale Bogu za vjeru, ljubav i ustrajnost solunskih kršćana. Njihova postojanost u nevoljama kroz koje prolaze, u Pavlu ostavlja trag s pitanjem: gdje je snaga takve čvrste vjere i ljubavi?       

Na postavljeno pitanje, Pavao daje i odgovor: „Evanđelje naše nije došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome.“ Ovu mladu Crkvu koja je djelotvorno živjela svoju vjeru, Pavao ohrabruje i zahvaljuje Bogu koji u konačnici ne ostavlja svoje bez snage i nagrade.
               Dade se primijetiti, kako je izvanredno rasla vjera i množila se ljubav, tako je u Pavlu rastao i ponos. Zato Pavao moli za daljnju njihovu postojanost da ih Gospodin učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako njihovo nastojanje oko dobra, kao i samo djelo njihove vjere. Rekli bi današnjim rječnikom „bravo Solunjani“!
               Istina, neki su se Solunjani previše usredotočili na stvarnost Drugog Kristovog dolaska, pa skreću pozornost s onoga što je najvažnije u Kristovom Evanđelju.Očito su, kako i sam Pavao piše, zavedeni nekim lažnim pismom ili podmetnutim glasinama, s namjerom da uspore rast mlade Kristove Crkve.
               Nije isključeno da je netko i krivotvorio Pavlovo pismo od ortodoksni Židova koji su ustali protiv Crkve koju je Pavao osnovao. U Pavlovim poslanicama se vidi, da nikada nije govorio u tom smislu, naprotiv, Pavao govori da prije drugog Gospodinovog dolaska trebaju se ispuniti veliki događaji a sada su sve sile zla pod kontrolom, koje će tek na kraju biti slobodne i samo će ih Kristov dolazak nadvladati.
               Stoga, vjeru treba sačuvati od njezinih bilo kojih pretjeranosti, a u isto vrijeme hrabro se posvetiti njezinu središtu i držite se onoga što sam usmeno govorio za moga boravka među vama i onoga što sada pismeno pišem.
Tako, Sveti Pavao, u svojoj Poslanici Solunjanima, koja je najstariji dokument Novoga Zavjeta, piše kako Bog svoje djelo privodi dobrom svršetku, a kršćanin zna da će jednog dana boraviti s Bogom u slavi. Očekujući taj trenutak, on svojim radom nastavlja djelo Isusa Krista.
               Što je drugo čovjek da ga se spominješ Gospodine, nego živa tvoja slava.
               Njegova slava prožima cijeli svemir. Ona je u njemu ostvarena i utisnuta. Svako stvorenje nosi otisak slave Božje.
Dakle, čovjek je živa slava Božja.
               Zato ti pjevamo: „Slava Bogu na visini“, jer sav stvoreni svijet slavi Boga.
               Sv. Pavao kaže u Poslanici Kološanima: „U Kristu je sve stvoreno… i sve je za njega stvoreno…“ (Kol 1,16)
             A Krist izjavljuje: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje …“ (Mt 11,25)
Isus je sjajna Božja prisutnost među ljudima i on je najveći proslavitelj Boga među ljudima. Isus je savršen primjer čovještva.
             Čovjek dakle postoji iz razloga, kako kaže sv. Pavao: „na hvalu slave njegove“. (Ef 1,14)
             Mi smo živa slava Božja.

Ovaj hram Božji je mjesto u kojem cijela zajednica klikće: Slava!
U tome nas tako divno vodi sam Duh Sveti dok često molimo molitvu Psalmiste: „Pravednici, Gospodinu kličite! Hvaliti ga pristoji se čestitima“ (Ps 33,1)
I mi dok kličemo:
           „Svet, svet, svet Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove“ otkrivamo da su sva duhovna stvorenja i sva vidljiva stvorenja, puna slave Božje.
           Klica života kao i zreli plod odaju slavu Božju.

I zaključimo, sve što nam danas ukazuje knjiga Mudrosti to Isus pokazuje u konkretnom slučaju obraćenja carinika Zakeja.
Bila je dovoljna prisutnost dobrote Gospodinove da rasvijetli savjest jednog nesavjesnog čovjek, zapletena u novčane poslove, navikla na nepravedne dobitke.
On iskreno želi obraćenje.
Krist neprestano odašilja ponudu spasenja svakom čovjeku.

Evo i tih riječi iz knjige Otkrivenja: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom“ (Otk 3,20)

Da, tako to rade pravi prijatelji. A čovjek i Bog Otac, to bi trebali biti.

    Župnik