Put što vodi u Božju prisutnost raskrčen je
- Detalji
- Napisao/la Župnik Matija
Otkr 11, 19; 12, 1-6.10: 
Marija je na nebo uznesena.
Put što vodi u Božju prisutnost raskrčen je.
Kršćanska braćo i sestre!
Današnja svetkovina slavi Mariju pokraj Isusa u nebu, na mjestu gdje se ona i svatko od nas osjeća sam s Bogom u pripravi za trenutak pobjede.
Bog nas je poput Marije učinio ljudima jake vjere, gdje nas je Bog obdario s jedinstvenim uvidima i milostima, gdje se smješta naša borba za dobrotu i krepost.
Dvanaesto poglavljeknjige Otrivenja opisuje jedno znakovito viđenje u kojem su u prvom planu dvije ličnosti:
Žena s Djetetom u utrobi,
i Zmaj, zmija sa sedam glava i deset rogova.
Žena je izgledala poput kraljice. Bila je odjevena suncem, pod nogama bio joj mjesec, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Zmaj je stajao pred Ženom i htio proždrijeti Dijete što ga je imala roditi.
I Dijete se rodilo. To je Mesija „koji ć e vladati svim nanrodima palicom gvozdenom.“ Zmaj, međutim, ništa nije mogao Djetetu jer je Mesija bio uzet k Bogu i njegovu prijestolju. Slavna je Mesijina pobjeda označila ujedno Zmajev poraz.
U viđenju se zatim opisuje rat među anđelima na nebu. Mihael i njegovi anđeli nadvladali su Zmaja pa je on sa svim svojim pristašama bio strmoglavljen s neba na zemlju.
Ivan tada u svom vremenu raztkriva tko je zapravo Zmaj:
„Stara zmija-imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta“.
Događaji se otada odigravaju na zemlji.
Zmaj je započeo progoniti Ženu, ali je ona odletjela daleko u pustinju „na krilima velikog orla“.
„I razgnjejvi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo.“
Taj strmoglavljeni Zmaj stječe na zemlji dva saveznika.
Prva zvijer je Rimsko carstvo koje je zaratilo sa svecima, to jest s kršćanima, a druga zvijer je utjelovljene lažnih proroka u ovaj svijet pod kojima se podrazumijevaju općenito sve filozofije i znanosti kao i njihove ideologije u službi progonitelja.
Viđenje zaista ima daleko općenitije značenje i vrijedi sve do svršetka svijeta.
Ono se nadovezuje na ličnosti iz raja zemaljskog tj. na ženu i zmiju.
Zato je to tumačenje Gospodnjeg proroštva izrečenog onom prilikom: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (post 3,15).
Ovo proroštvo, kao prvo Evanđelje, došlo je do ispunjenja.
Ženin pobjednički rod zove se Mesija, a u liku Marijinu, ženi što ga porađa, predstavljena je Crkva.
Sotona ne može nauditi Mesiji koji je uzrok njegove skore propasti, a ne može razoriti niti Crkvu, raspirujući progonstva putem vlastodržaca. No Kristu i njegovim vjernima zajamčena je konačna pobjeda.
U tom smislu odvija se i anđeoska pjesma kao popratnica viđenja: „Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova.“
1 Kor 15, 20-27: A sada pogledajmo: Kako Pavao opisuje istu tu dramu, dok traju neprijateljstva protiv kršćana, pišući kršćanima u Korintu.
„Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku Adamu smrt, po Čovjeku Isusu Kristu uskrsnuće od mrtvih. On treba da kraljuje dok ne podloži sve nerpijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena smrt.“
Tako je Nebo objava onoga što sada posjedujemo u Isus, svojemu raspetom i uskrslom Gospodinu.
I mi imamo sklonište jer put u nebo je raskrčen, poput žene u Ivanovom Otkrivenju. Tako je Marija povezana s nama na isti način kao što je veza u Isusu i po Isusu. To je naš slavni put pobjede. Uskrsnuće Isusovo i uznesenje Marijino je trajna povjest spasenja kršćanskog ljudskog roda.
Lk 1, 39-56: U evanđelju smo čuli veliki Hvalospjev u čast Mariji.
Svako Evanđelje može početi riječima:„Ako postoji ljubav, postoji Bog!“ Božanska glazba svira nebeske poruke sa slavnim likovima Novoga saveza.
Čudo je učinjeno nad staricom Elizabetom, ali što je to spram pojavka nove Eve-Marije, vazda djevice, izuzete od svakog grijeha, jer pozvana je u život iz čiste ljubavi. Ona koja je milosti puna i blagoslovljena među ženama nosi u sebi čistu ljubav Božju, stvaralačku i svemoguću Riječ, koja je Svetost nad Svetošću, koja je kovčeg Novoga saveza, što Mariju ispunja predivnom radošću i čini je blaženom.
No, ono što nosi, nije započelo život ljudskom moći, nego stvoriteljskim Duhom Božjim. Duhom koji je stvorio svijet. Ovdje Duh Božji svira novu pjesmu s Marijom, koja novozavjetnu radosnu vijest dijeli s drugima idući u pohode onome koji će pripraviti put utjelovljenoj Riječ Božjoj.
Ali i Elizabeta tj. Ivan Krstitelj ne šuti, nego u majčinoj utrobi upozorava na dolazak Mesije.
Zaista, iza velikih događaja uvijek stoji onaj koji s velikim likovima svira veličanstvenu božansku melodiju s nebeskim zvijezdama.
Da, Gabrijel je tu.
Ali, sjetimo se znakovlja neba kod rođenja Spasitelja. Stoga, pjesmu novu zapjevajmo njemu. Bog je u ljubavi otpočeo Novi, vječni savez. Uskoro će svirati anđeoski hvalospjev: Slava Bogu na visini...
I na kraju, Braćo i sestre!
Sadržaj Marijina hvalospjeva jest ostvarenje njenog nadanja kao vjernice.
Njena nada i vjera oslonjena je na samog Gospodina koji nije ostao gluh svojim obećanjima i vjernosti čovjeku.
Bavljenje Boga čovjekom jest zapravo promocija za čovjeka, a ni u kojem slučaju nije neka posebna obveza.
Ukrepljenje čovjeka u Bogu znači sreća, zadovoljstvo i blaženstvo.
Blaženstvo nije plod vlastite kreposti niti posljedica osobnog zalaganja, nego dar Božji: jer velika mi djela učini Svesilni.
U ovom trenutku Marija osjeća da nadanje njenog naroda nije bilo isprazno. Od koljena do koljena dobrota je njegova i to je povijesna činjenica.
Ljudska logika nije u stanju dokučiti ponuđeno premda je ono uočljivo i na djelu, utjelovljeno.
Marija kad je čula da će njezino dijete biti sin Davidov i Sin Božji, ona razumije te riječi kao radosnu vijest poniznima i gladnima te kao opomenu moćnima i bogatima. Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a onda se vratila kući, ne Josipu.