NEMA NIKOGA TKO BI MI POMOGAO!

Božić - Sveti Stjepan 2013.

Dirljiva epizoda mučenika Stjepana.
Ubijaju ga!

Zašto baš u vrijeme Božića slušamo tu dirljivu epizodu?

Pa Božić je blagdan Ljubavi. Blagdan kada se daruje i prima darove. Božić je blagdan strpljenja i žrtve. To je blagdan suosjećanja.

Sv. Stjepan daruje život, za primljenu ljubav.
On daje ne samo tijelo, nego predaje i duh onome kojega voli i tko je njega volio.

On voli Učitelja svoga, on voli Isusa.

A tamo kuda je Isus prolazio, pogledajte kako Isus voli čovjeka.

 

 

Trideset osam godina bolovao je, i čekao svoj red na ozdravljenje na ribnjaku Bethzatha kod Ovči

ji vrata ispred Hrama u Jeruzalemu.

Mnoštvo bolesnika, a samo je prvi ozdravljao.

Zar ovo nije izgubljen slučaj, budući da si više ne može pomoći.
On pokušava doći do čudesne vode koja ozdravlja, ali on je bogalj i drugi stignu prije njega.

Ipak 38 godina ne gubi nadu. On čeka. A ču je da se ovuda kreće netko poseban, za kim svi hode, o kojemu svi pričaju, koji ozdravlja bolesne.

On se pita tko je taj Isus?

Isus,  koji često nailazi na najteže slučajeve.
Ondje gdje se ljudski više ništa ne može, nastupa Isus.
Tako i sada.
Pristupa ovom čovjeku i razgovara s njime.
Isus ima za čovjeka vremena.
Želi doznati što mu je, kako se osjeća.
Želi čuti čovjeka.
To je nešto što ljudi lako zaboravljaju.
Vjerojatno već dugo nitko s njim nije razgovarao. Nikoga on nije zanimao.Zašto je ovo DIRLJIVA EPIZODA?
Nije se ništa ni danas promijenilo.
Često se nema vremena za druge, za koje bi morali imati vremena.
Ima li bolje terapije bolesnom od razgovora i blizine s drugim?
Divan lijek za ranu na ljudskom srcu koje pati.
Iako je Isus imao mase oko sebe, kad je trebalo, Isus je znao darovati svoju ljubav i pažnju pojedinom čovjeku.
Zar to nije divno? Isus pita bolesnoga:“ Želiš li ozdraviti?
A tko to ne želi?Tko ne želi biti zdrav?
Svi to ističemo da je najvažnije biti zdrav.
Za zdravlje sve bi dali.
Zato Isus odabire posebnim načinom svoje učenike.
Učenike koji neće živjeti samo za sebe, nego i za druge.
Bolesnik je odgovorio Isusu:“ Nema nikoga tko bi mi pomogao“.
To je žalosna istina o društvu u kojem se čovjek nalazi.
Ljudi misle samo na sebe.
Na njega nitko ne misli, nitko ga ne gleda.
On je već svima dojadio.
Upućen je na pomoć drugih u svemu, i svi bi željeli da je već davno umro.
Svima ga je dosta.
I on to osjeća.
To je zapravo njegova najdublja rana.
Njemu se više nitko ne raduje.
Njegovi najbliži bi odahnuli kad bi već jednom nestao i umro.
Suvišan je.
To je tužan osjećaj odbačenosti, pomanjkanja ljubavi.
Da, mnogi ljudi trpe još od ranog djetinjstva od pomanjkanja ljubavi.
A što tek reći o starijima i bolesnima.                          
Međutim sada je uz uzetoga Isus.
Ni ovaj uzeti, ni itko na ovome svijetu nema pravo reći da je sam na ovom svijetu otkako se Isus utjelovio i postao čovjekom.
Od tada je Isus blizu svakoga.
Od tada je Isus i po nama blizu svakome čovjeku.
Puno je bolesnih, puno je starih i svakome je njegova bolest, i njegova briga najveća na svijetu.
Postavimo sebi jedno pitanje!
Mačka, životinja mačka. Je li ona najveća na svijetu?
Zavisi s čime je uspoređujemo.
Ako je pokraj slona ona je sićušna.
Ako je pokraj miša ona je ogromna.
Tako je s jadima i bolima svakoga od nas. Svakome su njegovi boli i jadi najveći.
Ipak ne zaboravite svoju patnju uvijek  usporedit s patnjama drugih, možda daleko većim.
Ili, još jedan primjer.
Ide curica s mamom i plače što nema onakve cipele kakve je vidjela kod svoje kolegice. A samo trenutak kasnije susreće čovjeka koji nema jednu nogu, ide na štakama. Odjednom je prestala plakati.
Da, ovo su dirljive epizode iz svakidašnjeg života.                               

                                             Župnik