Borit će se s tobom, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Četvrta nedjelja kroz godinu 2019 – c

Dragi vjernici,
dok slušamo riječ Božju čuje se glas:
Na tebe Jeremija svi čekaju, na tebe Isuse svi čekaju, to je Božja logika rada. A ljudska logika zna često biti jadna, jer ni Bog, ni ljudi, ništa od nje ne očekuju.
Često se pitamo: „Ajme majko, pa zašto se takav čovjek uopće rodi?“
A čujmo sad ovo!
„Prije nego što te oblikovah, ja te znadoh, prije nego što iz majčina krila iziđe, ja te posvetih, za proroka svim narodima, ja te postavih.“
Ustaj i kreni Jeremija!
 „....Ne dršći pred njima. Danas te evo postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, ko zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. I borit će se s tobom, al' te neće nadvladati jer ja sam s tobom da te izbavim....“ (Jr 1, 17-19)
Čuju se riječi: ja te znadoh, ja te posvetih, ja te postavih! Stoga, ustaj Jeremija i kreni!
Što je ovdje tako neobično i značajno?
Evo što je!
Ovdje nema našeg uobičajenog i uhodanog pristupa problemu:  
               Znaš Jeremija 'trebalo bi', ili 'moralo bi se nešto poduzeti', pa možda ću i moći...
               Ili možda u 'dogledno vrijeme'. Ne, nego 'sad' Jeremija, ustani i kreni.

Misli koje počinju s trebalo bi, ili, u neko vrijeme, ne dolaze od stvaralačkog duha, koji stvara novo, nego duha koji je sklon udobnosti i rezignaciji.
                 Jeremija se izvlači iz takve situacije i ne prebacuje odgovornost drugima.
                 On dok sluša, razmišlja i donosi odluku.
                 On jasno ide do cilja, bez straha.
Upravo to ga čini usporedivim s ostalim starozavjetnim prorocima, kao i sa stavovima Isusa Krista u Novom Zavjetu. Što smo od Isusa čuli i u današnjem Evanđelju (Lk 4)
Isus dolazi iz Kafarnauma u svoj zavičaj, i dok je govorio mještani su se divili riječima što izlaze iz njegovih usta. Nakon Isosova radosna naviještanja Riječ, oni zatražiše djela-čudesa slična onima koje je učinio u Kafarnaumu. Isus takvu naredbu odbija, jer nikada nije učino čudo ako njemu nije prethodila vjera i ljubav. Oni su ljuti, zbog takvog Isusovog stava, pograbiše ga i htjedoše strmoglaviti niz zidine grada, ali Isus prođe između njih.
               Isususov je stav jasan kao i Jeremijin: na ljubav odgovara odmah i sad, ali na hladno srce ne čine ništa.
Ti ljudi nisu govorili „moralo bi“ i „trebalo bi“. Njihove riječi znače „ja“ i „vi“ ; znače „danas“ i „sada“.
Takvog proroka vidimo u proroku Jeremiji, u Isusu još savršenije.

               Poruke ovakvih ljudi su snažne i bliske životu.
               Ljudi su takve prihvaćali, a vladari glave sjekli.

Kad se sjetim riječi pokojnog nadbiskupa Jozinovića: „odlaziš u nepoznato odmah iza Uskrsa.“ Razmislio sam, Uskrs nije dobro čekati, nego odmah i sad kreni, i tamo i ovdje. I od siječnja i do Uskrsa, mnogo toga bi gotovo. 
„... I borit će se s tobom, al' te neće nadlvadati, jer ja sam s tobom da te izbavim..“
I zaista se Bog objavljuje kao zaštitnik i spasilac samo onome koji bezuvjetno ispunjava njegovu volju.
Vjera je u sva vremena bila teška. Ali ona je moguća.

I ako te Bog pozove po imenu, postani:  i vatra i voda i zemlja i zrak.
Jer što je čovjek bez Boga: Riba na suhom, kapljica vode na vatri, biljka na neplodnom tlu, ptica koja ne može letjeti.
                 I zato tko sluša Božji glas nadrasta samoga sebe. S Bogom trebaš imati visoko mišljenje o sebi i povjerenje u sebe.
                 S Bogom čovjek nalazi sebe.

Zato Marija kaže: „DA“!  Zato Isus kaše: „Da, neka bude volja tvoja Oče.“
Nikada ne smijemo zaboraviti pravilo života koje glasi:
                   Samoostvarenje je moguće samo u obliku samopredanja.
                   Sebični ljudi su kao kronični bolesnici, oni su nesretni ljudi.

Kršćanin se mora opredijeliti na ljubav prema svima. Jer tako Sveti Pavao piše Korinćanima (1 Kor 12,31-13):
„Braćo čeznite za višim darima! A evo vam puta najizvrsnijega! Kad bi sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči...“ 
Umornim i iscrpljenim ljudima, koji su često izloženi depresiji, Bog danas i nas šalje.
Svuda čekaju ljudi, na srce drugoga.
Naše djelovanje ne smije se odvajati od Boga.
Odsječeni cvijet vrlo brzo vene.
Tko može izabrati Boga, ništa mu ne može nedostajati: postoji samo Bog.
Zato, ne dršći ni pred kim, vjera je u sva vremena bila teška.
Zato, jer vjera traži LJUBAV! 

         Župnik