Može li Kristov sljedbenik bez križa?

• Detalji
• Napisao/la Župnik Matija

Sveti Stjepan 2018.
Kršćanska braćo i sestre!
Ulazna pjesma sv. Mise poručuje:
„Vrata se neba otvoriše Stjepanu, prvi je on od svih mučenika primio vijenac i rajsku slavu.“
Tek smo proslavili rođenje i već nam liturgija predlaže slavljenje prvoga koji je dao svoj život za uspostavu Božjeg kraljevstva na zemlji.
           Postavlja se pitanje: Može li Kristov sljedbenik bez križa?
Povijest i iskustvo govori: ne može!
           U borbi za potpunu pravdu – svetost – kršćanin podnosi mnoge nepravde što mu ih nanose Božji neprijatelji u svijetu.
           Gospodin nas upozorava: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas…Sjećate se riječi koju vam rekoh: Nije sluga veći od svojega gospodara.“
           Ovo se proročanstvo ispunja od samih početaka crkve.
           Svi apostoli i većina njihovih učenika, uz mnoštvo kršćana daje svoj život do smrti i mučeništva za kraljevstvo Božje u kojem trebaju vladati odnosi utemeljeni na zakonu ljubavi prema Bogu i čovjeku.
I u naše doba podnosimo razne poteškoće, u različitoj mjeri i na različit način. Istina ima slabosti i u vlastitim redovima kršćana.
Često čujemo: Eto, kakvi su svećenici.
Je si li čuo za onoga ili ovoga.
Da, ima i toga.
Ali ako uzmete da u Hrvatskoj na 100.000 stanovnika ima 56 svećenika koji rade s obiteljima. Nažalost, svaka četvrta obitelji-brak- raspada se. Uzmemo li da je hrvatski prosjek 3,4 člana obitelji, na 100.000 stanovnika imam 29.411 obitelji što odgovara broju stanovnika, odnosno obitelji u gradu poput Osijeka.  

Što znači da Osijek ima oko 7000 propalih brakova i teških afera. A koliko je svećeničkih većih afera u Osijeku. Ja u zadnjih deset godina nisam čuo niti za jednu, što ne znači da ih nema ili da neću čuti. A u cijeloj Hrvatskoj možete naći u jednoj godini mogući broj prstiju jedne ruke.
           Stoga, kada god otvorimo tu temu pogledajmo najprije kakvo je stanje u staležu kojem pripadamo i dobro prokontaj hoćeš li dignuti ruku i riječ na svećenika. Ne zaborvimo: Kakva šuma takvi zečevi.
Od kuda dolaze svećenici, nego iz obitelji.
            Ne opravdavam grijehe, niti u svećeničkom, niti u obiteljskom staležu, ali rekao bih riječima Isusa i sv. Stejpana: Oprosti im Gospodine ovi ne znaju ni što čine niti što govore.
Sveti Augustin kaže:
„Svako je doba mučeničko: Svi koji žele živjeti pobožno u Kristu Isusu bilo u kojem staležu, bit će proganjani.“ A to tvrdi i sv. Pavao, svjedok mnoštva mučenika, a i sam polaže svoj život za dobro ovoga svijeta.
Kratko vrijeme nakon prolivene krvi Sv. Stjepana, nastat će mnoga mučenička svjedočenja. Opet moramo čuti Isusa:
„U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet.“ (Iv 16,33)
               Ništa manje nije i danas prisutno potkopavanje dostojanstva čovjeka,
               Čak i u zemljama duge kršćanske tradicije čini se sve da se spriječi otvoren kršćanski svjetonazor i širi istina dobra kojeg Kristovi svjedoci nose ovim svijetom.
               Nije rijetko da, u društvima koja se nazivaju demokratskim, kršćanin mora živjeti u sredini koja mu se protivi.
Tada se najčešće javlja podmukli oblik progona kršćanske savjesti.
Gospodin želi upozoriti da protivljenja vjeri ne dolaze samo od onih koji ne vjeruju nego od same braće u vjeri.
Ovdje je dobro primijeniti pravilo sv. Pavla:
„Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.“
             Danas u zbornoj molitvi govorimo:
„Gospodine, daj nam nasljedovati što danas slavimo: da umijemo i neprijatelje ljubiti jer svetkujemo nebeski rođendan prvomučenika Stjepana, koji je molio i za svoje progonitelje.“
           Zaista je sv. Pavao nenadmašan kada koristi Evanđelje na djelu:
„Istinujmo braćo u ljubavi.“
Ne smijemo zaboraviti da je posljednje blaženostvo od njih osam ostavilo zanosno Kristovo obećanje:
„Blago vama kad vas zbog mene pogrde i proganjaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima“ (Mt 5,11)
               Kud god krenemo prati nas poruka sv.Pavla:
„Smatram, uistinu, sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama“(Rim8,18)
               Istini za volju, povijest Crkve pokazuje da nevolje kod ponekih kršćana uzrokuju malodušje i zahlađenje odnosa s Bogom. Na tuđoj nevolji nije dobro hladiti svoj odnos prema Bogu,zbog nekog pojedinačnog lošeg primjera, umjesto da dodaš novu snagu i nadoknadiš prazninu prave ljubavi prema Bogu i čovjeku, ti uz jednog utopljenika praviš i sebe utopljenikom.
               Zanimljivo, većina ih se neće poslužiti  pozitivnim primjerima, dok gledaju i znaju za stotine tisuća mučenika i iz svećeničkog staleža, koji su položili svoj život da bi sačuvali za nas cijelu jednu civilzaciju ljubavi kojoj je Krist zaglavni kamen.
             A s druge strane za svete duše, nevolje su put sazrijevanja, one noseći križ svakoga dana slijede Krista poistovjećujući se s njim.
             A sada pogledajte, kako ista poteškoća ima različiti učinak, već prema raspoloženju duše. Jedan će spašavati situaciju, šireći pozitivnu energiju duha, a drugi će na nevolji drugoga i sebe i svoju kršćansku civilizaciju pokušati potopiti. Poruka je, budi spasitelj ovom svijetu, a  ne utopljenik.