Onaj tko nema svoju glavu ne može imati ni svoje oči

Trideset i druga nedjelja kroz godinu 2018. - b

U ono vrijeme:
Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!“ (Mk  12, 38-44)
Uvijek se Isusovom govoru dodaje uvodna napomena:
U ono vrijeme. Ali najčešće njegove poruke mogu imati i sadašnje vrijeme, bez prevođenja poruke.
Evanđelje ove nedjelje moglo bi početi ovako:
U ovo vrijeme govori Isus mnoštvu:
„Čuvajte se....“
Dragi moji prijatelji, iako je u narodu često prisutna izreka:
Za dobrim se konjom prašina vije.
Ipak, kad su ljudi u pitanju, istina je mnogo drugačija, jer svatko bi od nas poželio iskrenog i predanog čovjeka: bez taštine, oholosti i gizdavosti, bez licemjerja i medijskog lažnog nadimanja.
       Bez vanjskog uglađenog „kangar odijela“, nego jednostavnog i veikodušnog čovjeka za kojim ostaje vidljivi trag rada,
a ne prašina koja se baca u oči, često s ciljem da se prikriju lažne vrijednosti.
        
Vrijedno je istaknuti da je Isus imao snage reći ono što vidi, i kazati ono što misli.
A kakvo je danas stanje?
Može li danas čovjek misliti svojom glavom i reći što vidi i misli?
Teško! Ako da, takvih je malo.

Javni mediji, najčešće nisu u službi onoga što vide, jer nemaju svoju glavu, pa ne mogu imati ni svoje oči.
Dižu prašinu onima koji pokušavaju svojim očima gledati.
Sposobnost namećanja i probijanja krivih informacija, danas je produktivna i na vrlo visokoj cijeni. 
U takvoj životnoj sredini nama je teško prihvatljiva najavljena istina o Isus, da je on onaj koji „trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti“ (Mt 12,20)
               Takvi bi trebali biti i Isusovi učenici, ako žele nešto dobra uraditi za ovaj svijet.
               Takvi bi trebali pažljivo osluškivati, gdje je na djelu čovjekova bijeda svake vrste i otklanjati je. Uvijek pokloniti drugom pogled razumijevanja i ljubaznosoti.
Sva djela Isusovih učenika moraju uvijek i svuda podsjećati na Božju prisutnost među ljudima.
Isus mora biti Svjetlo svijetu.
Isus mora biti Istina svijetu.
Budemo li gledali tuđim očima, sudili tuđim mislima: nismo svjetlo svome vremenu, nismo istina svome vremenu.
A to je tužno i teško stanje s puno prašine u očima.
Zato Isus u današnjem evanđelju poziva svoje učenike da budu iskreni
Poslanica Hebrejima govori o Kristu živoj žrtvi na križu, koji svojom žrtvom, svojom krvlju spašava čovjeka, ne tuđom.
               To je istinska velilkodušnost.
               To je božanska zauzetost za čovjeka.
               To je prava istina oslobođena svake vrsti prašine.
Čovjek je po naravi sklon umanjivati značenje i težinu grijeha.
Nekad to radi zaboravom, nekat pozivanjem na svoja dobra djela, a nekad utjehom da je Bog dobar i milostiv.
Sve je to zavaravanje.
Grijeh je činjenica i zločin koji samo krv može otkloniti, a to je krv sina Božjega. Židovsko je shvaćane bilo da se u krvi nalazi duša i život.
Pa bi to rekli ovako: Samo život Isusov opravdava grijehe.
Jasno je rekao i ljudima: „jednom vam valja umrijeti.“ (Heb 9,27)
               Život mora biti prihvatljiv Bogu.
               Život mora biti prihvatljiv bližnjemu.
               To je prava staza života kojom valja kročiti.

Ako ne vidiš čovjeka u bijedi i nevolji, kako možeš očekivati da tebe vidi Bog.
Kršćanin mora raditi na uklanjanu svake vrsti bijede u svijetu.
                Veličanstveni su primjeri proroka u Starom Zavjetu.
                Danas je istaknut hrabri prorok Ilija.  
Što reći o proroku
Ivanu Kristitelju i mnogim divnim primjerima kršćana u Novozavjetnoj zajednici.
Oni su dvostruko vredniji od mnogih.
Braćo i sestre, vidite li vi razliku među ljudima, puno je prašine. Amen!  

                                                Župnik