Pakao uvijek nastaje tamo gdje su ljudi nesposobni za ljubav

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Dvadeset treća nedjelja kroz godinu 2018-b
U povijesti spasenja često vidimo da pobožni ljudi znaju da je ovaj svijet Božje stvorenje, da opstoji i živi od Božje dobrote i vjernosti. Svijet je čovjek dobio na poklon kao njivu koju treba obrađivati.
Po svemu stvorenom i ljudima koje susrećemo Bog često govori. Po njima smo stalno u spoznaji što od nas Bog traži.
Mi slušamo njegov glas.On iscjeljuje svoj narod koji često biva gluh, slijep i nijem. Razlog  stanja  gluhoće, sljepoće i nijemosti je nevjernost i otvrdnutost u grijehu.
Ipak, mnogi su ljudi pobožni.

             Opravdano možemo reći da je pobožna ona majka koja noću ustaje i bdije ako joj dijete ne može spavati.
             Nije gluh, slijep i nijem  pobožni radnik koji savjesno radi u svom pozivu.
             Mlad čovjek otvoreno ide u ovaj svijet ako se u njem zalaže za one vrijednosti koje su na dobrobit ovoga svijeta.

Ovi ljudi nisu ni gluhi, ni nijemi, ni slijepi, jer ne izmiču od onoga što im je Bog namijenio. Bitno je u svemu tražiti uvijek više, ali ne precijeniti sebe. Treba znati da Bog od nas ne traži ono nemoguće.
             On traži da gledamo u križ Isusa Krista, koji nam naviješta, čak i brodolom i neuspjeh, ali to još ne mora voditi u propast. 

Bog previše ljubi ovaj svijet i želi ga usavršiti, čak i pomoću katastrofa i neuspjeha.
A tko vjeruje u njega i u njegovo obećanje nema mjesta obeshrabrenju.  
Čovjek je pozvan da mirno živi u ovome svijetu, koji doduše nije savršen ali ide u susret savršenstvu.
Blagoslov uvijek pobjeđuje.
Bog ljubi neograničeno i nema mjesta paklu. Pakao nastaje samo tamo gdje su ljudi nesposobni za ljubav. Isus je propovijedao Kraljevstvo Božje i liječio svaku nemoć u narodu.
Evo kako to narodne pouke kažu: 
„Tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada.“
„Kakav otac, takav sin. Kakvo drvo, takav klin.“
„Ne pada jabuka daleko od stabla.“
Bez obzira, što postoje određene snage zla, danas u Evanđelju po Marku čujemo Isusove riječi :
„Otvori se čovječe“i spoznaj da u ovom svijetu živi i Krist.
To je svijet kojeg je Bog stvorio i otkupio.
Bez Boga svijet bi pao pod vlast raznih zemaljskih bogova. Upravo tamo gdje čovjek negira ili zaboravlja svoga Stvoritelj i Otkupitelja,  zemaljski bogovi dižu glavu.
Ali to su lažni bogovi.
Uskratimo im pokornost radi Boga i ljudi. Ti zemaljski bogovi nisu neprijatelji samo Bogu, nego prvenstveno čovjeku. Lažni bogovi preziru bolesne, stare i onemoćale. Mali čovjek nije u žiži njegovog interesa.
Ostanimo uz jednoga i pravoga Boga.
Njegovo je ime Ljubav. On se brine  potpuno o čovjeku. Vodi brigu o duši i  tijelu. On se brine o njegovu sapsenju. I čovjek ne smije tražiti samo sebe, on se mora brinuti i za ljubav.
Stanje ljubavi je stanje božanskog života. Stoga, čovječe, otvori se, progledaj, progovori, čuj:
Ne možeš voljeti ono što ne poznaješ.
               Boga se mora poznavati da bi ga voljeli.
               S ljubavlju nastaje stanje zemaljskoga raja.
               Tada nastaje stanje blagoslova.

Nikome nije pošlo za rukom s trnja ubrati grožđe.
Nitko nikada nije iz zli usta mogao čuti dobru riječ.
Samo dobro stablo donosi dobar plod.
             U njemu je Božja šifra za dobar plod.
             U njemu je Božja energija koja vječno donosi pravi plod.
Takvom Duhu treba pomoći da se razvije.
Krist i nas danas zove: Čovječe „otvori se“, progledaj, progovori i čuj.

                                         Župnik