Riječ je živa kad život govori

 Sv. Anto 2018.

Današnju propovijed počet ću riječima iz jedne propovijedi sv. Ante Padovanskog.
Riječ je živa kad život govori.
Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima.
         Različiti jezici jesu različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost.

         O njima govorimo kad ih drugima pokazujemo životom.
Riječ je živa kad život govori.
Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela.

         Prepuni smo riječi, prazni djelima.
         Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća.
Zakon je 'propovijedniku', Veli Grgur, da ono što propovijeda provodi u djelo.
Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj tko djelima razara nauk.
         Apostoli govorahu kako im Duh sveti davaše zboriti.
Blago onomu tko govori što mu daje zboriti Duh Sveti, a ne njegov duh.
Govorimo dakle ono što nadahnje Duh Sveti. Ovo su riječi sv. Ante.

A sada povucimo paralelu s današnjim čitanjem o sv. Iliji, jednom od najvećih proroka u Starom Zavjetu.

Svaki prorok postaje prorok Božjim pozivom koji mu se očitovao na tajanstven način, ali to je uvijek posve jasan i nedvojben čin.
       Od toga trenutka prorok je u neprekidnom dodiru s Bogom preko „Božje riječi“ koja mu se javljala iznutra, a ponekad i u viđenjima.
       Njegov život otad je bio posve predan poslanju koje ga je često dovodilo u sukob s kraljevima, svećenicima, s krivim prorocima i s narodom koji je uvijek naginjao praznovjerju i idolopoklonstvu.
 Proroci su često bili branitelji prava siromašnih i obespravljenih protiv društvenih zloupotreba i nasilja raznih siledžija i moćnika.
Tako je prorok Ilija ušao u sukob s kraljem Ahabom i njegovom ženom Izabelom, koja je bila kćer tirskog kralja. Izabela je izgradila svetište tirskom božanstvu Baalu i poticala narod na okrutno i idolopoklonstveno bogoštovlje, te je progonila sljedbenike prave vjere.
     Ilija joj se snažno usprotivio otišavši kralju Ahabu i proročki mu zaprijetio Božjom kaznom.
Kazna je stigla.
Tri godine nije bilo kapi kiše.
Bog je pokazao po Iliji da je on gospodar prirode, a ne tirsko božanstvo Baal (bog vremena).
Kiša će tek pasti kad Bog po Iliji prorku upravi narod na pravi put Božji.
Pogledajmo kako Isus završavajući poruke o „Blaženstvima“ govori:
„Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako i proroke prije vas.“
Aludirajući na progone proroka, poput progona proroka Ilije, Isus, jasno i kratko izriče:
„Vi ste sol zmelje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.“
Ovim riječima Isus nedvojebeno potvrđuje:što je prorok nekad bio, i što prorok danas treba biti, jer sve je bljutavo ako soli nema.
Sve je u tami, ako svjetla nema, a: „Vi ste svjetlost svijeta.“
Tako Isus unosi temeljna načela u Kraljevstvu Božjem.

Pogledajmo kako je današnji svetac Sv. Anto odgovorio potrebama svoga vremena u XIII stoljeću.

         Evo me protiv proroka koji mlate jezikom i prorokuju izmišljenje laži i njima zavode narod.

         Samo nadahnuće Duhom Svetim može voditi čovjeka Božjim putem, potvrđuje sv. Anto.
Dobro je današnji svetac proniknuo Isusove riječi da je sve bljutavo ako soli nema, i sve je u tami ako svjetla istine nema.

         Prorok Ilija u svoje vrijeme svjedoči snažno svoju vjeru.
         Isus za sva vremena pomaže razumjeti svakom čovjeku radost prave Istine.
       Sveti Anto u svoje vrijeme Isusovim Duhom mijenja svijet i pravi veliku duhovnu obnovu koja će dobrano vrati narod na pravi put Božji.
Unoseći Duha Svetoga u svojim propovijedima i djelovanjima učnio je s Duhom Sveti veliku duhovnu reformu s koje Crkva stoljećima pokušava osvježavati svoje biće, ističući svijetle primjere u krizno vrijeme, među koje spada i sv. Anto.