Svijet je stvoren iz ljubavi za duhovne ciljeve.

Srce Isusovo 2018.

Hoš 11, 1. 3-4. 8-9:
Na svetkovinu Srca Isusova čitamo prvo čitanje proroka Hošee.
           Prorok je djelovao u osmom stoljeću prije Krista u Sjevernom židovskom kraljevstvu.
           Služba mu je trajala 40 godina sve dok Samarija nije pala u ruke Asircima 722 g. pr. Kr. i za to vrijeme zemlja je naglo propadala.
Odbijanje Boga i opće prihvaćanje poganskih religijskih običaja dovelo je do moralnog i političkog rasula.
         Što je Bogu značilo Izraelovo idolopoklonstvo? Kako ih je Bog i dalje ljubio, to je Hošea shvatio kroz osobno gorko iskustvo, kao kad ga je vlastita žena iznevjerila i napustila.
Njegova poruka provire izravno iz srca.
I upravo to čini ovu knjigu jedinstvenom u Svetom pismu.
           U 11 poglavlju Hošea nam otkriva neograničenu Božju ljubav.
           Kroz dugu povijest, od Egipta pa nadalje, unatoč svemu što je Bog za njih učinio, Izraelci su odbacili njegovu ljubav.
           Narod više ne zaslužuje milost.
           No, Bog ih ne želi uništiti.
Bog je rastragan između ljubavi i pravde, a ni jedne se ne može odreći.
To će biti poruka i Isusova Križa i njegovog probodenog Srca na križu. Pravda zahtijeva jedno a ljubav drugo.    

Hošea je svjestan Izraelove mojsijevske prošlosti.
           Ali pod pogubnim utjecajem materijalnog blagostanja Izrael je zaboravio Boga, pa će ga Bog odvesti ponovo u pustinju.
Hošea je pristup Božji prema Izraelu gledao kroz aspekt ljubavi unutar naravne obitelji u kojoj se čovjek rađa, živi i umire.
Uvido je da ljudska ljubav može osvijetliti misteriji i dubinu Božje ljubavi prema čovjeku.

Ef 3, 8-12.14-19:
Apostol Pavao svjestan koliku nam ljubav darovao Gospodin i pred tolikim darom saginje se do zemlje.
         On je sretan što posjeduje toliki dar i što ga može podijeliti s poganima.
         S Kristovim dolaskom otkrivamo pravi cilj Božjeg stvaranja svijeta.
Do Isusa taj je cilj bio nepoznat.
Iako su Kristovo utjelovljenje, smrt, uskrsnuće i uzašašće bili nepoznati, pravo im je značenje otkriveno tek Apostolima i Crkvi.

Svijet je stvoren za duhovne ciljeve i ti su ostvareni u Crkvi.
U njoj se vidi kako su svi događaji i svi povijesni koraci usmjereni prema Kristu i kako su sve stvari zato na svijetu da proslave Krista.
         Tim se otkriva mnogolika Božja mudrost svim svtvorenjima na nebu i na zemlji.
         Apostol ističe kako zemaljska poglavarstva i vlasti nisu ni slutili o Božejm planu spasenja.
Sada to moraju naučiti od Pavla i Crkve.
Bog je išao drugim putem nego su oni očekivali.
         Kad u mudrosti, očitovanoj u stvaranju, svijet svojom mudrošću neije upoznao Boga, Bog je odlučio ludošću propovijedanja o Križu spasiti one koje budu vjerovali.
         Umjesto veličanstvenosti stvorenja dolazi Križ, umjesto ljudske mudrosti vjera. Ona sjedinjuje s Kristom i od svih ljudi čini Kristovo tijelo kje je puno božanskog života.
         Pokraj te stvarnosti nikakve druge sile ni njihova mudrost nemaju više tla pod nogama.
Možemo slobodno ustvrditi da nema u svemiru ni jednog područja koje nije obuhvaćeno Božjim nacrtom spasenja i Božjom ljubavlju.
       Božja je spasiteljska djelatnost usmjerena u svim pravcima.
       Kršćani su pozvani da zajedničkim naporom raznesu Božju ljubav i sapsenje do nakraj svemira.
       A Božji plan spasenja mogu shvatiti samo ako ga ostvare.
Grci su pretjerano isticali vrijednost mudrosti i znanja u vjerskom životu.
Pavao ozbiljno opominje obraćene pogane da je kruna života ljubav, a ne znanje.
         Ljubav, naime, ciljem, snagom i korišću nadilazi znanje i spoznaju.
Iv 19, 31-37:
Kruna današnjih čitanja svakako je odlomak iz Ivanova evanđelja o Isusovoj smrti na Križu.
Isusovo djelo potvrđeno je njegovom riječju“svršeno je“.
Svršeno je djelo spasenja radi kojeg je Bog poslao Isusa na svijet.
To je prvi pobjedničmki uzvik.
       Isus predaje duh i to je čas proslave Sina Božjega i davanja Duha svetoga Crkvi.
       Smrt Isusova je stvarnost iz koje proizlaze dva temeljna sakramenta: krštenje i euharistija. Upravo ta dva sakramenta i tvore Crkvu.

Iz boka Kristova potječe krv i voda.
Voda koja pere i krva koja daje život kršteniku.
Danas je Srce Isusovo, iz kojeg je potekla kozmička ljubav spasenja ljudskog roda.
A iz njega su sakramenti krštenja i euharistije dobili svoju kozmičku snagu.