To sam ja, i dajem ti šup kartu i radim što hoću

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Deveta nedjelja korz godinu  2018.- b

U Knjizi Ponovljenog zakona, krasno je još jednom istaknuto Božje prijateljstvo u Božjem zakonu.

  • Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji, ti, i tvoj sluga, i tvoj vol, i tvoj magarac.
  • Drugim riječima, daj jedan dan duši svojoj slobodu za Stvoritelja svoga, daj slobodu svojim ukućanima, daj slobodu i svojoj životinji, volu, magarcu i konju, i to su Božja stvorenja.

Sam Bog se bori za čovjeka, a čovjek kaže: ne, ti si 'moj rob' i u Dan Gospodnji.
Imaš raditi za mene zemaljskog boga i tvoga gospodara.
Kakvo ropstvo...?
A Isus, i svi apostoli, i tisuće kršćana umiru mučeničkom smrću za slobodu.
Kakvo nadahnuće Božjim milosrđem?
Sjeti se da si i ti bio rob, i netko te na Križu otkupio, netko te iz ropstva grijeha otkupio i oslobodio.

  • A sada mu ti daješ korpu.
  • Kako to?
  • Tko si ti, i kakav si to čovjek?
  • Kakav si ti čovjek da na milosrđe vraćaš korpom i kažeš, ne, ti nisi moj Stvoritelj i Otkupitelj, i Gospodin?!

To sam ja, koji ti dajem šup kartu i radim što hoću.

Zakon Božji je uvijek izraz Božje volje očitovane u zapovijedima.

  • Ta Božja volja odgovara redu stvaranja i onomu što je za čovjeka dobro.
  • Bilo u odnosima između čovjeka i Boga, bilo u odnosima između čovjeka i čovjeka.

Božje zapovijedi su izraz prijateljstva, one su opipljiv znak da smo dostojni Božjega prijateljstva i da Bogu svjedočimo svoju ljubav.
Grijeh je uvijek odbijanje ljubavi.

  • Nažalost, sukobi su zbog Dana Gospodnjeg jednako top tema već 3.700 godina. Od Mojsija do naših dana.
  • A Gospodin zna da su čovjeku potrebni blagdani, u kojima osim što slavi svoga Stvoritelja u zajednici vjernika, on ostavlja svakodnevne brige i posvećuje se obitelji i potrebnom odmoru za dušu i tijelo.

U Dan Gospodnji, Sveta Misa je središte kršćanskog života, bez nje ništa ne bi imalo smisla.

  • Sve bi bilo poput tijela bez duše, poput leša.
  • Ne to ne smije biti.
  • Posavina je bila i ostala katolička zemlja i s katoličkim duhom.

Doista, nedjelja je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu.
Zar treba iznova ponavljati da je svaka nedjelja Mali uskrs.
To je dan Kristova uskrsnuća.

  • Lijep je osjećaj da su se naša braća u Kristu, kako pišu Djela apsotolska i poslanice svetoga Pavla, okupljala nedjeljom, lomila kruh i molila, što se održalo do naših dana.

Euharistiji – da, Euharistija, živi Isus, u prilikama kruha i vina je tu.

Stoga Dan Gospodnji to je naš dan, dan moje kršćanske zajednice.
Ako petak znači nešto Muslimanu, ako subota znači nešto Židovu, pitam se:
Što nedjelja znači meni kršćaninu?

  • Po čemu sam ja ustvari praktični kršćanin?
  • Po čemu se Posavina prepoznaje da je Katolička.
  • Možda po dobroj pšenici?
  • Po dobroj kapiji?
  • Po velikom dvorcu?

Što je pravi identitet nas vjernika katolika u Posavini?

Ja ga tražim, i još uvijek tražim, ali ga teško nalazim.
Ako nalazim, to je samo u tragovima.

  • Vidimo li mi se zaista takvima kavi jesmo.
  • Kome ustvari mi posvećujemo Dan Gospodnji i budućnost ove djece koja danas stoje pred nama.
  • Ovdje je zaista riječ o odmoru posvećenom vjeri i Bogu.

Ne zaboravimo, nedjeljni odmor sadrži moralnu i vjerku dimenziju štovanja Boga.
I to kršćanin mora imati uvjek na umu.

Pokažimo vjernički katolički put ovoj djeci, koja u naše oči gledaju.
Znajmo, nikada djeca nisu kriva, uvijek je odgovornost na roditeljima, odgojiteljima i nama starijima.

A čiji smo mi ako nismo Božji?
A čija će biti ova djeca ako mi nismo Božji?

Župnik