Trs i loza moraju biti zajedno

Peta vazmena nedjelja 2018 – b

Prošle nedjelje, Isus nam se predstavio kao Dobri Pastir. Bila je  jedna od najstarijih  i najdraži slika o Isusu u prvim kršćanskim vremenima. Danas na petu uskrsnu nedjelju slušamo Isusa koji kaže: Ja sam istinski trs, a Otac moj vinogradar... Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, a vi loze...“  (Iv 15, 1- 5)Isus krasno dopunjava sliku o sebi i onima koji ostaju uz Isusa.

  • Trs i loza moraju biti jedno.
  • Glava i udovi moraju biti jedno.

Sjetimo se  slike iz Poslanice Efežanima (5,31-32): „Dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.“ A sam Isus u Evanđelju kaže.“Tako više nisu dvoje, nego  jedno tijelo“ (Mt 19,6) I zaista je tako: postoje dvije različite osobe, a ipak one „u ženidbenom zagrljaju“ čine samo jednu.

  • Nadalje, u Ivanovom Evanđelju (15,8) postavljen je jasan preduvjet, ako se želi donijeti „mnogo roda“ ili biti „dobar Isusov učenik“.
  • Tada se mora znati da je Krist „Glava Crkve“ (Kol 1,18) i da samo onaj tko ostaje u njemu donosi mnogo roda.

On nas sjedinjuje kao trpeći i proslavljeni Krist.

Mi po krštenju uzimamo udjela u Kristovom tijelu. Tako tijelo Kristovo ima mnogo udova, ali jedan je Duh u tijelu. On stalno potiče na ljubav, jer ako jedan ud ili član trpi, trpe svi ostali udovi. Ako je jedan ud počašćen, s njime se raduju svi ostali udovi.

  • Krist i Crkva su čitav Krist.
  • Crkva je s Kristom jedno. Bog boravi u nama, a mi u njemu.

To je život u Kristu. Taj život je počeo s krštenjem. Sok Kristova života iz trsa stalo hrani mladice loze. Veoma je važno ostati povezan s Trsom.

U koliko se čovjeku dogodi da otpadne od trsa, odjednom ili postepeno, tada se život odvija kao da Boga nema.

  • Ali tada nema ni ljubavi, jer nema zajedništva.
  • Mladice nisu sebi svrha, one su tu, da rod donose, a ne da se suše.

Isus reče: Svaku lozu na meni, koja ne donosi roda, Otac – Vinogradar siječe.“ Ali ne smijemo zaboraviti, ne postoje samo čudesna divna djela Božja u prirodi koja okružuje čovjeka, nego ona  su prisutna i u Crkvi, kojoj je Glava Krist a Duh Božji ljubav i Život. Duh je Božji u počecima Crkve, kako vidimo u Djelima apostolskim, pomogao da ona prohoda s oznakama jedinstva, vjere i ljubavi i tako postala glavni znak Božje prisutnosti. Apostol Pavao često govori o milosnom djelovanju Duha Svetoga u vjernicima i u Crkvi. Apostol Ivan upozorava: “Dječice! Ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom.“ Ozbiljne su Isusove riječi:  “Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.“  

  • Rasti kao plodna mladica nije moguće bez njegove Ljubavi.
  • Nije moguće ostati u zajedništvu bez Božanskog soka koji vječno istječe iz Križa u znaku potpunog predanja, unatoč životnim iskušenjima.

Nemoguće nam je ispuniti poslanje koje nam Krist povjerava ako nemamo osjećaj kao i On i ako postupamo u životu prožeti snagom koju nam On svakodnevno  nudi svojom riječju i svojim otajstvima. (Misal)

                           Župnik