NE DAJ MI BOŽE BITI U NJEGOVOJ KOŽI

  • Ispis

Dušni dan 2013.
Mnoga su tjelesa naših pokojnika tu, a gdje su duše?
Svaki čovjek ima ovdje grobno mjesto, a život duše jedino u Bogu ima mjesto.
I kaže sv. Pavao:
Različiti su darovi, a isti Duh;
različite službe, a isti Gospodin;
i različita su djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.“ (1 Kor 12-13)
Sveti Pavle, ovo je Božanska istina!
Svaki čovjek je Original. Original Božji. Izvor ima u Bogu.
I nikada više, niti ikada prije, neće biti Ante ili Ivke. Na svijetu nema dva prsta ista.
Bog je dakle stijena čovjeku.
A narod kaže: „Ne daj mi Bože biti u njegovoj koži.“
Nitko nikada niti je poželio, niti će poželjeti mijenjati svoj život za tuđi, svoju dušu  za tuđu.
Ma kako bio siromašan ili bogat, bolestan ili zdrav, uspješan ili manje uspješan.

Zašto?

 

Zato, jer je čovjek svjestan svoje osobnosti po besmrtnoj i neponovljivoj duši koja je  original i izvire iz Duha Božjeg i k tomu izvoru želi uvirati.
To je „snaga iz visine i stvara dostojanstvo čovjeka“ (Lk 24,49)
Kakvo je to iskustvo Božje blizine!
Tako divno Gospode, Stvoritelju naš, prebivaš u nama.
Ali to nije i jedina tvoja blizina Gospode.
Po Isusu hodao si ispred mnogih očiju.
Po Crkvi si ostavio novo tijelo i vidljivo prisutan u povijesti. „Ovo je tijelo  moje…“  
Tu istu si Crkvu ustanovio na Uskrs, da i naše tijelo vodiš uskrsnuću.
Crkva je tada začeta, ali nju je trebalo još izgradit.
Njezini su bitni  elementi postojali: poruka je bila objavljena, apostoli su bili izabrani,
bili su ustanovljeni sakramentalni znaci spasenja, i postojale su najvažnije strukture u crkvenoj zajednici.
Ali sve je još bilo kao zapečaćeno:
nitko nije propovijedao,
nitko nije krstio,
nitko nije opraštao grijehe.
Ostvarila se ona tvoja Isuse. „Bez mene ne možete učiniti ništa.“
Ima jedan kaubojski film: „Točno u podne…“  Pravda je zadovoljena.
Točno pedeseti dan, kako si najavio Isuse, šalješ svoga Duha Crkvi.
Tek poslije silaska Duha  Svetoga na dan Duhova, postala je Crkva kozmička snaga.
Od tada Crkva s Kristom i Duhom Svetim vodi duše naše kroz ovaj i onaj svijet. Ali i jedan i drugi su Božji, jer ti u ruci držiš sudbinu moju, kaže psalmista. 
Sve što je u ovom svijetu veličanstveno plod je ljudskog i Božjeg Duha.
Čovjek je hram Duha Svetoga. Nestane li duha tijelo moramo vratiti onamo odakle je uzeto.
Kako čovjek nije samo ljudsko djelo nego i Božje, tako i Crkva, koja ima zadaću voditi duše jer je njezina duša Duh Sveti, i nije smao ljudsko djelo nego i Božje.
Duh Sveti ostaje njen životni princip, njena originalnost i njen dah. Baš onako kako je čovjek po duši jedinstven i orginalan i tijelo bez nje ne živi.
Duh Sveti međutim ne djeluje automatski, ni u Crkvi ni u čovjeku.
Mi nismo bezvoljni objekti. Ova su tijela surađivala s dušom, s duhom svojim i s Duhom Svetim.
Duh Sveti i nas poziva kao partnere na suradnju. Jer on je Božanska energija koja troši energiju tijela.
Gdje se to ne događa, ili se ne događa dovoljno, tada su kršćani nedovoljno duhovno nahranjeni i siromašni i oskudni duhom.
Tu nema sretnog ishoda za život Crkve, niti za život pojedinih vjernika.
Lijepo kaže sv.Pavao: „A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov“ (Rim 8, 9),
 nadalje: „Sve koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.“ (Rim 8,14)
I na kraju, postavimo si pitanje: Čiji sam?
Po tijelu znam, ja sam ovih što ovdje počivaju, ali po duši bi trebao biti Božji sin, a je li to tako?
Ako da: Onda će i ovi ovdje i oni koji će poslije nas doći reći: Bio je to Božji čovjek, prava ljudina, a i Bog će reći: dođite k meni u vječni život.
U glavnim našim odlukama uvijek sudjeluje i duša i tijelo, u dobru i u zlu.
Sv. Pavao kaže: „Plod je Duha ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost,dobrota, vjernost.“ (Gal 5,22)
Ne zaboravite: Na krštenju su izgovorene riječi DA, i opredijeli se po kršćanskom svjetonazoru za sve ovo.
I ovog trenutka govorim:
Da, tvoj sam Gospodine! Ti si moja stijena. Ti si snaga moje duše.

                    Župnik M.