Bog je po Isusu objavio istinu o čovjeku

Šesta nedljelja kroz godinu 2018-b

Čitanja današnje nedjelje otkrivaju snagu bića koje se zove čovjek.

 Unatoč tome što je napravio najveću dramu u povijesti ljudskog roda i doživio pad u podzemlje, mora umrijeti, Bog će rasplesti njegovu dramu. 
Bio  je glavni protagonista svemu u ovom stvorenom svijetu.

Tako će Krist postati ključ sa sedam pečata za razumijevanja sve Božje objave ispisane u Božjoj knjižnici od 73 knjige, Bibliji.
Ipak, u starom Adamu živi nešto što se se ne raspada i ne umire, nego ostaje i živi uvijek.

 Pogledajmo sada, kako Isus prilazi i vrednuje čovjeka.
Isus govori o čovjeku kao onaj koji zna što je čovjek i što je u čovjeku.

Iz njegovih poruka vidimo:

On je stvorenje Božje i kruna stvorenoga svijeta.
Isus govori o Bogu kao Ocu koji ljubi ljude i brine se za dobre i zle.
A, vrhunac te ljubavi je Isus kojega Otac daje za svijet.

Bog s čovjekom želi zajedništvo.
On ga diže iznad zakona smrtnosti i poziva ga da je ovdje na zemlji samo hodočasnik.

To je velika novina koju Isus donosi. Zato Luka u svom Evanđelju kaže: „Velik prorok usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“ (Lk 7,16)

Subota je dan počinka. Propis je taj dan, ništa ne raditi, pa ni čovjeka liječiti i spašavati. A Isus liječi, ozdravlja i ne želi čovjeka žrtvovati propisu. Ali, Isus, poštuje zakon kad je on u službi čovjeka.

Ako nosiš svoj dar na žrtvenik, kaže Isus, pa se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar, idi prije potraži brata, izmiri se snjim, pa onda dođi i prinesi svoj dar. Bez brata ne možeš doći pred Boga.

Koliko smo imali oka i smisla za bližnjega, po tom kriteriju će nam se suditi. Ako si imao oka , Isus te zove blagoslovljenim i blaženima. Dok onima, čiji život nije življen po kriteriju potrebitog, Isus kaže: odlazite od mene.
U današnjem Evanđelju on gubavom čovjeku , koji je po zakonu prezren, odbačen, nečist, prilazi i kaže:
 
„Budi čist.“
Čovjek je čovjeku naprosto bližnji.
Niti jedan čovjek ne živi izolirano od drugih i jedni smo na druge upućeni. I svaki je čovjek bližnji ako je upućen na tebe. Bez obzira što je on i kakav je on.

To  je Isus životom pokazao dok na križu moli i za neprijatelje svoje.
Prema Isusovom djelovanju i porukama, čovjek je mjerilo naših međuljudskih odnosa.
I samo je onaj pravi čovjek iza kojega stoji Bog koji mu daje vrijednost: biti čovjek!

Čovjek koji to zaniječe, on je umjetnik sivila. A samo  blagoslov ima moć podupirati čovjeka.

Ništa Isus drugo ne traži, niti sam živi, nego biti čovjek, čovjeku.

Evo što kaže sv. Pavao:

„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“ (Fil 2,6-8).

Takvog su čovjeka u Isusu svi suvremenici prepoznali i dolazili odasvud.
Jesmo li mi tu negdje? Jesmo!