Lijek za ZLOČIN I KAZNU

8.prosinca 2017.-b
Da bi razumjeli Svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, dobro je znati stanje čovjekovo prije istočnog grijeha i poslije grijeha.
A stanje posvetne milosti i stanje grešnosti ide od iskona.
Čovjek se kasno pojavio na zemlji, tek šesti dan stvaranja. Bilo je to u edenskom vrtu stare Babilonije, između dvije rijeke Eufrata i Tigrisa u današnjem Iraku.
Tu je upravo kolijevka ljudske civilizacije. I danas postoji prostor Edenskog vrta.

Kako čovjek nije jedino slobodno razumno biće stvoreno od Boga, ima tu i duhovnih bića obdarenih razumom i slobodnom voljom, a zovemo ih anđelima.

Uzvišena su to bića koja slave Boga. Ali nisu svi takvi ostali, neki zbog oholosti života bivaju odbačeni i prezreni od Boga. Bačeni su u pakao, kako tvrdi Biblija.
Biblija tvrdi da oni imaju moć sijati zlo u stvorenom svijetu sve do drugog dolaska Kristovog i potpune uspostave Božjeg Kraljevstva.

Stvarnost palog čovjeka Biblija opisuje kroz cijeli Stari Zavjet.

„Svaki grijeh nakon toga bit će neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovo dobro.“ (KKC 397)
Ali Bog ne prepušta svoje stvorenje njemu samome: naprotiv, on već kod prvog grijeha Adama i Eve obećaje Spasitelja kao novog Adama i novu Evu – Mariju.
A do tada, On čuva svijet i upravlja njime svojom božanskom Providnošću.

Biblijski događaji ne prežaju izvorno prenositi ZLOČIN I KAZNU.

Sve to vrijeme provlači se vapaj poput onoga u Psalmu 121:
„Odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Gospodina, koji stvori nebo i zemlju“.
Zaista pomoć i može jedino doći od Gospodina koji stvori nebo i zemlju.
Odabire Bog u Babiloniji jednog obamrlog pravednika Abrahama i moli ga da pođe u Obećanu zemlju Kanan-Palestinu –Izrael. Tisuću kilometara daleko.
Sklapaju savez vjernosti.
A cilj Saveza je, održati narod u vjeri i ljubavi prema Stvoritelju i bratu čovjeku, koji ima nakanu sam u licu čovjeka pokazati da je ljubav moguća kao zakon života, nad kojim grijeh nema moć. Bit će to:

To tvori izvor našega nepokolebljivog pouzdanja u Boga, našega Oca, koji želi spasiti čovjeka i vratiti prvotno stanje milosti i zajedništva s Bogom. (Dj 2,36)
U povijesti spasenja ljudskog roda izraženo i LJUDSKO SUDJELOVANJE.

Nju Ivan Pavao II naziva Majkom Otkupitelja.
Upravo će ona voditi trajno neprijateljstvo  roda dobroga i roda zloga.
Upravo je ona ta ljubav nad kojom grijeh nema moć.

Kao što je prva Eva – majka svih živih, tako je nova Eva – Marija duhovna majkakoja svoju djecu po Sinu, koga je rodila, rađa za nebo, za vječnost.
       Krist Spasitelj koji oduvijek živi, došao je po Mariji na ovaj svijet i postao nama sličan. On je obljavljenje Očeve ljubavi. To je ljubav koja nadilazi sve ono što mi ljudi možemo zamisliti i reći.Ljubav nad kojom grijeh nema moć.