Put svetaca uvijek je životvoran i djelotvoran
- Detalji
- Napisao/la Župnik Matija
Sveti Martin Tourski (Beli Manastir – Baranja 11.11.2017.)
Kršćanska braćo i sestre! Dragi Katolici!
Namjerno Vas pozdravljam s naslovom „dragi katolici“ jer pripadate onoj grupi kršćana koja nije svoj „krsni zavjet“ pogazila, nego ga kao primljeni dar uzdržavala i to vas je približilo onoj „zajednici blaženih“ o kojoj Krist danas govori u Evanđelju.
- Svaki svetac kojega smo odabrali za zaštinika je naš osobni Zavjet i Zavjet Župne zajednice.
- Svaki se zavjet temelji na vjeri i ljubavi.
Krsni zavjet, bračni zavjet, svećenički zavjet, zavjet prema ovom svecu kojega slavimo, sv.Martinu, je naša ljubav i vjera i nada.
Današnju duhovnu obnovu, obnovu svojega zavjeta prema sv. Martinu, a time i prema Bogu Ocu, Bogu Sinu i Duhu Svetomu, utemeljimo na onoj istini na kojoj je i Jakov, praotac naše vjere utemeljio svoju vjeru, molitvu i zavjet.
- Čuje Jakov glas: „Ja sam Gospodin, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Jakovljev.“
Nakon što je Jakov razumio glas koji govori, i sam daje odgovor: „Zaista se Gospodin nalazi na ovome mjestu...
I tada učini zavjet:
„Ako Bog ostane sa mnom i usčuva me na ovome putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, te se zdravo vratim kući svoga oca, Gospodin će biti moj Bog. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup, bit će kuća Božja.“ (Post 28)
Možda nigdje nije tako lijepo i stupnjevito prikazan put jedne ljudske duše do Boga kojemu se moli, kojega voli i čini zavjet.
- Taj put je životvoran i djelotvoran.
Jakov se posvetio milošću Gospodina i odgovorio svojom djelatnom milošću. Ako ovaj životni put Jakova približimo životnom putu sv. Martina, Marije, Majke Božje ili bilo kojega sveca, gotovo na isti način odgovaraju na primljenu milost.
- Svi su crpili snagu svoga duhovnog napretka na snazi Gospodinovoj, kome kroz molitvu i zavjet prikazuju svoj život.
- Aktivno su izgradili svoj odnos prema Bogu i bližnjemu.
Dan kojega mi danas slavimo zajedno s našim sv. Martinom i svima svetima je i „međunarodni dan molitve“ i treba postati djelotvoran.
Svakog trenutka trebamo slijediti nadahnuće Duha Svetoga, koji je pastir naših duša, onda se i mi moramo uključiti u aktivni odnošaj s Bogom.
Tako jedino naš duševni život može doživjeti osobni susret s Bogom. A zbog toga smo danas i došli tu. Susresti Gospodina i obnoviti svoj zavjet.
Neka naše riječi budu poput riječi Jakova, Marije, svetoga Martina: „Evo me Gospodine...“
- U ovom Božjem hramu, posvećenu u čast Sv. Martina svima nama ovdje je drago reći: Bože volim te, Bože molim te!
Mi ustvari molitvom razgovaramo s Bogom.
Znamo o čemu su Jakov, Marija, Isus i mnogi drugi sveci razgovarali s Bogom.
Nameće se pitanje: O čemu mi razgovaramo s Bogom?
Odgovor je jednostavan:
U molitvi su uvijek prisutne Božje stvari i stvari naše svakodnevnice.
I koliko nas danas ima, toliko je i naših osobni odnošaja s Bogom.
- Svi želimo uzdići svoj duhovni napredak prema Kristu, prema Bogu, ali uvijek s Duhom Svetim koji je pastir naših duša.
- Možemo to i jednostvnije reći: sadržaj naše molitve gotovo je uvijek i sadržaj našega života.
- I to je dobro, molitva nas predstavlja Bogu kakvi smo i često donosimo odluku o promjeni svoga života.
To zovemo zavjet ili obraćenje.
Tek tada postajemo prihvatljivi ljubavi i milosti Božjoj, jer je na djelu iskrena i konkretna odluka vjere i ljubavi.
Evo kako to izgleda u primjerima Evanđelja.
Neka žena prilazi Isusu da se dotakne njegove haljine s molitvom: „Dotknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.“
I žena bi spašena toga časa.
Ovo su zaista trenutci Božje milosti. Molitva onome koga volimo i vjera stopile su se u Duhu Božjem.
Zato je u takvim situacijama Isusov odgovor uvijek isti: Idi Kćeri, idi Sine, vjera te je tvoja spasila.
Dragi vjernici,
mi smo redoviti kršćani, živimo i radimo u raznim životnim okolnostima.
Ali kod svih nas je isti poticaj koji izlazi iznutra, iz naše duše i srca.
Pomozite Sveci Božji.
Tu se krije škola ljubavi.
- To je škola u kojoj učimo kako se moliti i zavjetovati ? Kako se moliti sa Svetom Martinu, Isusu Kristu?
Kako se u Duhu Svetom obogatiti snagom Stvoritelja naše duše. - Da i to je čudo, da usred mnoštva svijeta koji nas okružuje i vrvi na sve strane, mi imamo svoj osobni susret s onima koje volimo i kojima se molimo.
Isus čuje i govori: Sine, Kćeri… idi vjera te je tvoja spasila.
U krasnom Isusovom primjeru kako nije dobro započeti kuću graditi, a ne imati s čime dovršiti.
- Ljudi će nam se smijati.
- Ljudi će nam reći to je ludo.
Ako nije dobro bilo što započeti pa ostaviti, još je manje dobro ostaviti svoju osobnost ne izgrađenu ili napola dovršenu. Tada kažemo: to je loš čovjek.
Ne zaboravimo:
Zaglavni kamen naše osobnosti je Isus Krist koji darove svoga Duha ostavlja za dogradnju moga i tvoga duha.
Duh je taj koji ostavlja tragove naše osobnosti. Duh Isusov koji je zahvatio sv. Martina izgradio je od njega divnu osobnost koja je dala prihvatljive plodove za Boga i ljude.
- On daje plodove života: I ljubavi, i strpljivosti, i milosrđa, i blagosti, i mudrosti itd...
I to je naša Providnost Božja. To je naš Zavjet iz kojega proizlazi blagoslov života.