BEZNAĐE JE OPASNO DUŠEVNO STANJE

Dvadeset osma nedjelja kroz godinu 2013-c

Kršćanska braćo i sestre!
Svaki čovjek ima razum, savjest, slobodnu volju.

Koliko mu to tvori sreću, toliko mu može tvoriti i nesreću. Već je prvi čovjek osjetio težinu tog iskustva. Na tom iskustvu pokušavao je uskladiti svoju slobodnu volju s voljom Božjom.
Nije mu to uvijek polazilo za rukom, jer ljudska sebičnost i oholost često su opterećivali odnose prema Stvoritelju.
U povijesti ljudskog roda, Bog je vrlo često poduzimao inicijativu suradnje i Saveza.

Biblija naglašeno poručuje da potomci Abrahamovi , istrajavaju u izgradnji sklopljenoga Saveza. A Rod Abrahamov, Izakov i Jakovljev... određuje ne samo zajedništvo odabranog roda, nego učvršćuje religiozni i kulturni život odabranog naroda.
Kao takvi postaju prepoznatljivi za okolne narode.
Uz strahovitu Božju pomoć, Izabrani narod postaje kapija kroz koju Bog obznanjuje spasenje svih ljudi.

 

Lijepo je to utkao Psalmista u svojoj 98 molitvi:
„Gospodin obznani spasenje svoje
pred poganima pravednost objavi....
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega...“
U Povijesti spasenja, kada ljudi određenog vremena čak udvostručuju beznađe, Bog i u takvom vremenu traži eksplozivnu snagu življene nade.
Jesmo li mi oni ljudi koji će se oduprijeti razornoj kušnji beznađa poput Namana Sirca koji u tuđoj zemlji tovari dvije mazge zemlje na kojoj u svom kraju želi sagraditi žrtvenik Gospodinu koji ga ozdravi.

Divno na to potiče sv. Pavao svoga prijatelja Timoteja: Pazi Brate! „Ako ga zaniječemo, i on će nas zanijekati. Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje. Ta ne može sebe zanijekati.“ (2 Tim 2)
Isus je Židov, ali niti jednog trenutka ne uskraćuje božanske darove i poganima.
 

Beznađe kao trajno stanje je opasan i pogrešan stav.
Rezignacija kao trajno stanje nalik je duševnoj bolesti.
Ponovimo još jednom, Isus bolesnome kaže:“Ustani! Idi!“
Braćo i sestre!
Božiji putovi moraju biti naši putovi. I pouzdano znamo da je Bog uvijek uslišavao pravednikovu molbu.
Ako u to sumnjamo onda je to znak da njegovi putovi nisu naši putovi. 

               Župnik M.