ŠTO MOŽE MIJENJATI STANJE?

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu 2013-c

U ono vrijeme: Apostoli zamole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“Gospodin im odvrati:“Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekili biste ovom dudu: Isčupaj se s korijenom i presadi se u more, i on bi vas poslušao.“(Lk 17,5)
Očito da Krist govori o promjeni svijeta.

  • A apostolima nije jasno, što je to što može mijenjati svijet?
  • Prema Isusovim riječima: Stanje može mijenjati vjera u svoj narod, svoje ljude i vjera u Boga.

Kako Riječ Gospodnja ostaje dovijeka, vjera u Boga ne predstavlja čovjeku neku poteškoću.
Dok vjera u narod i svoje ljude, može imati poteškoće zbog različitih okolnosti
Čujmo, što kaže Sveti Pavao Timoteju:
„Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijep poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama.“ 2 Tim 1,8)
Poruka je jasna: Nikada, i ni pod koju cijenu, čovjek se ne smije pokolebati čak ni pred svojim neprijateljem, a pogotovo ne pred neprijateljem iz svoje sredine.

  • Kršćanin mora odbaciti svaki farizejski stav i od svoje vjere živjeti.
  • Kršćanin je svoju vjeru primio na krštenju.
  • Ona je Božji dar, ali i vjernik mora pridodati svoj doprinos, da bi vjera ostala živa i djelotvorna.

Mnogi danas žive za interes ovoga trenutka, ali na taj način život se samo održava, on nije život opstojnosti.
Evanđelist Matej izvješćuje o Isusu:

„Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i oprhvani kao ovce bez pastira.“(Mt 9,36)

 

Ali Bog i danas šalje nas, umornima i iscrpljenima, raznim životnim brigama, kako bi se proširila radost života. Život se ne smije zaustaviti na nekom području naše male sreće koja samo nama služi.
Niti se smijemo povući u privatnost, tada ćemo narod prepustiti šačici raznoraznih mešetara.
Obratimo pažnju na to, gdje nas i Bog i ljudi očekuju.

  • Niti jedna promjena koja se troši mnoštvom riječi, neće poboljšati reformu, ako tu nema punog povjerenja i ljubavi prema svom narodu.
  • Niti jedno naše ljudsko djelovanje ne smije biti odvojeno od Boga. Njegove su zapovijedi mjerilo i zakon našega života.

I dok je čovjek u svom poslu izložen raznim stresovima on mora imati jedan čvrst oslonac u Bogu. Jedino tako može razlikovati bitno od ne bitnoga.
I tek tada može svoj život usmjeriti na prave vrijednosti.

  • Nitko u ovome životu nije pošteđen borbe i križa.
  • Ali poslije noći i tame uvijek sviće jutro.

Valja nam znati: Našim djelovanjem oblikujemo svijet koji nam je Bog i narod povjerio.
O Božjoj vjernosti govori cijela Biblija.
On je Stijena i njegovo je djelo savršeno.
Božja vjernost čeka odgovor naše vjernosti. Iako su uvjeti života promjenjivi od čovjeka se očekuje da ne pogubi svoje životne vrijednosti: poput ljubavi, istine, dobrote i vjernosti ....
Tko ne poznaje takvu vjernost on odsijeca krijenje svome životu i životu svoga naroda.
A bez korijenja nema opstanaka, nema novoga života, nema novih cvjetova, niti novih plodova.

       Župnik