Ta divna KNJIGA MUDROSTI

Šesnaesta nedjelja kroz godinu 2017.-a

Kad je društvo bolesno od živčane napetosti dobro je imati pri ruci KNJIGU MUDROSTI.

Nije pravednik čovjek koji gleda koliko se uzdigao nad grešnika, već je to čovjek koji je u svojoj biti čovječan.

Osim Tebe, Bože, nema Boga koji se brine za sve: „.... ne sudiš krivo, tvoja moć je načelo pravice tvoje, svime vladaš, strpljiv si, i samo drskost kažnjavaš, sudiš blago i s velikom pažnjom, a moć ti je pri ruci... Sva tvoja djela uče da pravednik bude čovječan...“ (Mudr 12)

On jasno kaže: „ ... Duh pomaže našu nemoć...Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha.“ (Rim 8)

Ako bismo imali i vjere i nade, a Duha ne bismo imali, bili bismo slabi i nemoćni.
Zato Isus u svojim prispodobama o Kraljevstvu Božjem utvrđuje pravila hijerarhije Kraljevstva Božjega.

Njegova Prispodoba o kukolju i pšenici pretpostavlja dva sijača.

Često je u praksi viđeno kako se zlo lukavo uvlači u dobro i nastoji se s njim izjednačiti.
Zlo je u svojoj lukavosti pravi opijat lažne sreće.
Posljedice nisu jednostavne zbog gorkog iskustva i razočaranja.

Prispodoba nije izgubila nimalo na aktualnosti.

Lijepo to kaže prorok Hošea: „Moj narod gine: nema znanja“(4,6)

Neka neprijatelj koristi sva moguća sredstva, ipak Bog ima moć.

Da dobro uđe u dušu, treba znati što je dobro.
Treba znati da Bog vodi operaciju čišćenja kukolja.
Bog je strpljiv,nasuprot živčane napetosti mnoštva ljudi.

Pogledajmo kako vodi operaciju „gorušičino zrno“.

Mala zajednica „Apostola“ izrasta u moćno stablo koje se razgranalo po cijelom svijetu.
Božje kraljevstvo nije ustanova, ono je živi organizam, ono je zdravo sjeme, ono je gorušičino zrno, ono je kvasac.

Knjiga Mudrosti vidi mnoštvo prilika za Božje sjeme, kao i Isus u svoje vrijeme kroz mnoštvo prispodoba upućuje na dobru priliku čuti Riječ Božju koju Bog sije.
„Tko ima uči, neka čuje!“ (Mt 13)

Isusova logika je jasna, kao i logika Knjige Mudrosti:

Ima vremena, skupit će Bog kukolj sam i baciti ga u peć ognjenu.

Bog će uvijek sijati dobro sjeme, dobru Riječ.
Ipak neprijatelj, čovjek, često sije zlu riječ, jer iz zla srca izlaze zle namisli.

Zato Isus govori o potrebi onih koji će uspostavljati kraljevstvo Božje na Zemlji.
To je božanska zadaća i svet posao, iako ni malo jednostavan i lagan.

Jedan od prvih Isusovih nastupa pred uznemirenim farizejima započinje riječima: „Duh Gospodnji na meni je, on me posla biti blagovjesnikom ovome svijetu...“ Stoga su „mudrost i znanje spasonosno blago“ (Iz 33,6)

Jasno je što sije Bog, što sije Isus Krist, što su sijali Apostoli.
Ali ostaje pitanje, što siješ ti i ja? Je li to Kvasac i pšenica ili je kukolj?

Znamo što Bog radi s jednima, a što s drugima.