Kako prepoznati ljude koji slijede Isusa?

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Trinaesta nedjelja kroz godinu 2017.-a

Kršćanska braćo i sestre!
Osnovno je životno pravilo kako prepoznati ljude koji obnašaju neku službu ili pripadaju nekoj zajednici.

  • Većina ljudi koji obnašaju neke službe prepoznajemo ili po njihovoj uniformi i po njihovom djelovanju ili iz javnih medija i njihovih predstavljanja.

Ali vječno je pitanje postavio Krist, kako prepoznati kršćane u ovome svijetu?
Kršćani pripadaju Kristovoj zajednici kojoj je On glava.

  • Sljedeća je temeljna potreba kako će se članovi Isusove zajednice prepoznavati u ovome svijetu djelima i riječima, to sam Isus određuje.

On nas nebrojeno puta poučava da Bog mora biti naša najveća ljubav.
Ostala stvorenja moramo voljeti na drugotan i podređen način.

On jedini zaslužuje biti ljubljen na apsolutan i bezuvjetan način, a sve ostalo treba voljeti u mjeri u kojoj je od Boga ljubljeno.

U današnjem Evanđelju Isus upozorava riječima:

  • „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“

Zatim dodaje:

  • „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“ (Mt 10, 37-32)

Deset puta Isus ponavlja upit „TKO....“

Vidno Isus iscrtava odlike svojih sljedbenika. Kao da to i ne može biti svatko.

  • Bog  mora zauzimati uvijek prvo mjesto, a sve druge zemaljske ljubavi obogaćuju se i rastu i pročišćavaju kada se Bog voli.
  • Tada se srce širi i postaje sposobno voljeti nadilazeći ograničenja i zaprjeke sebičnosti, uvijek prisutne u svakom stvorenju.
  • Čiste ljubavi ovoga života uzdižu se i oplemenjuju još više kada se Boga ljubi iznad svega.

Da bi se voljelo Boga kako to on traži potrebno je umrijeti neurednim sklonostima koje navode na grijeh, umrijeti nagonskoj sebičnosti koja neprestano nagoni čovjeka da sustavno traži samo sebe u svemu što čini.

Bog jedino zahtijeva da se ono što je u čovjeku zdravo i dobro odredi prema hijerarhiji vrijednosti, kako ne bi sam zapao u nevolje.

Moramo istaknuti da nije Isus svoje sljedbenike ostavio na milost i nemilost, nego im je dao milost koja ga preobražava da poprimi one osjećaje koje Krist gaji prema nama ljudima i događajima.

  • Ona ga uvijek potiče da bude bolji.

Nijednu ljubav ne možemo uzeti zdravo za gotovo ako se ne održava, umire.

S druge strane ako je oživljena djelatna milost, čovjek kršćanin jačajući volju, ljubav sve više učvršćuje i oživljuje.

  • Uputio je Isus svakog svoga sljedbenika da se Ljubav prema Bogu održava: molitvom, sakramentima i borbom protiv grijeha.
  • Kršćanin je uzdignut u red milosti i on ljubi ljubavlju Božjom, koja mu je dana kao neizrecivi dar. (Fil 1, 21-23)

Takva ljubav u kršćaninu mora upravljati svim njegovim postupcima.

  • Ljubav uvijek donosi red i usavršava božanski život u nama.
  • Što više ljubimo, to veću sposobnost za ljubav imamo.

I ona ne bi trebala imati granica, nego ljubiti svim srce i svom dušom svojom, kaže Isus.

Iz Isusovih riječi: „... gladovao sam u liku najmanje od svoje braće. Jeste li mi dali jesti?“, kršćanin mora uvidjeti potrebu ljubavi ne samo riječju nego i djelom.

  • Uvijek valja imati na pameti da je naša ljubav prema Bogu samo odgovor na njegovu ljubav: „... jer on nas prije uzljubi.“(Iv 4,19)
  • Dobro je moliti Gospodina da nam podari ljubav kojom želi da ga ljubimo.

Približavajući se ranjenom čovjeku mi se uvijek približavamo Bogu.

Udaljenost od Boga je najveće zlo od svih zala.

Sveti Ivan govori: „I mi smo kršćani upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.“ (Iv 4,16)

Tako u Kristu nalazimo pravi život i vječni život koji nitko ne može oduzeti.
U tom svjetlu, Sv. Pavao danas u svojoj Poslanici Rimljanima podsjeća kršćane da su kršteni u Krista Isusa, kršteni u smrt njegovu.“

A tko je kršten u smrt njegovu mora uskrsnuti na novi život.
I to je novost i odlika kršćanskog života.

Župnik