Bilo je i težih dana, ali nije ruka Božja prekratka

Peta korizmena nedjelja (Gluha) 2017.-a

Nedjelja koju slavimo od starine se zvala „Gluha“.
Još početkom prošloga tjedna Prorok Izaija prenosi Riječ Gospodnju:

A danas Bog, na usta proroka Ezekijela prenosi:

Stara gluha zemlja koja čuva grobove, mora uminuti, a nova progovoriti. S mesijanskim vremenima nastupaju i novi odnosi prijateljstva između Boga i njegova naroda. O tome svjedoče čudesa kojima je Isus ozdravljao bolesnike i uskrisavao mrtve.
Odjekuju Kristove riječi:

Krist koji je izvor života, sposoban je oživljavati i mrtve.
"Svako ljudsko biće nosi u sebi potrebu da bude oslobođen od grijeha i njegovih posljedica, a to su bol i smrt.
Bez evanđeoskog gledanja, ova ljudska zbilja ostaje zagonetka koja satire čovjeka, samo ih Krist može obasjati istinskim svjetlom i učiniti prihvatljivima" (GS 22).

Trpeći za nas, ne samo da je dao primjer, nego nam je otvorio put i dok prolazimo njime i sam život i smrt budu posvećeni i steknu novo značenje (GS 22).
Nikada ne zaboravimo Pavlovu poruku: „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.“(Rim 8,28)
Iako je Kristovo iskustvo gorko.

Bol ostavljenog Krista, uči nas kako se vladati u patnjama samoće. Često i nas ostave oni koji su nam bili dragi, za koje bi čak i život svoj položili.
Poveo je anđeo proroka Ezekijela k vratima Doma Gospodnjega i gle: voda je izvirala ispod praga Doma. I svi do kojih doprije ta voda bijahu spašeni.

Trideset osam godina čovjek je bolovao od teške bolesti i nadao se čudotvornom ozdravljenju ako ga netko spusti u ljekovitu vodu.
Nailazi Krist i pita ga: „Želiš li ozdraviti?“.
Bolesnik mu odgovori: „Gospodine, nikoga nema tko bi me uronio u kupalište kad se pokrene voda. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.“ Isus mu kaže: „Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj“.

Vrijedno je znati da Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.
Došao je na svijet da ljudi imaju svjetlo i da prestanu hoditi u gluhoj tami.
S tim svjetlom čovjek može svoj prostor pretvoriti u kojem će sve slaviti Boga i pomagati čovjeku da dođe do konačnoga cilja.
„I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ (Iv 1,5)
Ne smijemo previdjeti, da je Spasitelj došao iz srca Sredozemlja za cijelu planetu Zemlju.
Nažalost, mnogi naraštaji koji su pripadali Kristu i Crkvi iz zapadnih zemalja sada svijetom šire utjecaj novoga poganstva i sektaštva.
Ta nova poganstva karakterizira težnja za materijalnim blagostanjem po svaku cijenu, praćena bezobraznošću i bezobzirnošću prema Kristu patniku i Kristovom križu.

Jedinstvo koje je ostvareno po Kristu i Duhu Svetom s Bogom Ocem je prekinuto i to je dovelo, s jedne strane, do unutarnjeg raspada, a s druge strane do nemogućnosti izgradnje zajedništva s drugima.
Tada postaje sektaš.

Nered, potaknut grijehom, ugrozio je prirodni red stvari sektašenjem i to je temeljni uzrok tragedija, koje obilježavaju povijest slobode.

Pitam se: Kako je i od koga dobio to pravo?
Da bi shvatili pokapanje živog Krista među nama i njegovih nasljednika, moramo iznova otkrivati svijest o grijehu radi kojega je Krist došao umrijeti, uskrsnuti i povesti nas pravim putem.
Ne mogu nas nikakvi Jehovini svjedoci svojim sektašenjem vratiti u Božje prijateljstvo i pomiriti s Bogom, osim Krista raspetoga i uskrsloga da se po njemu zovemo i jesmo djeca Božja.

Gluho bilo, kaže stara narodna.
Stoga nemojmo samo željeti nešto učiniti, jer tada je moje kršćanstvo gluho, nego osvijestimo svoju privrženost raspetom Kristu i njegovom Križu i oblikujmo svoju dušu prema Kristovoj istini u svim našim zemaljskim događajima.

„Zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“(Iv 3)
Bilo je i težih dana kada Bog progovara Mojsiju koji je pralik Isus Krista: „Požuri se dolje! Narod tvoj.... pošao je naopako... klanja se zlatnom teletu“ što bi danas rekli: prodali su dušu za Judine škude.
A što Krist kaže: "

Koliko god istraživali Pisma, ona ne mogu dati život vječni, jer i ona svjedoče za Isusa Krista i po njemu nađemo put prema Ocu.

Svi koji nisu na tom putu, njihove su spoznaje o Bogu i čovjeku nastrane, i zato stalno prave zasjedu pravedniku.

Čovjek se pita, zar i danas ima oni koji traže da Krista raspetoga i uskrsloga u narodu ubiju?

Dobro je rekao prorok Jeremija:

Ali braćo, znajmo da oni koji su u grijehu ne mogu se Bogu svidjeti i Duh Božji ne prebiva u njima. (Rim 8)

„Ako li duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.“ (Rim 8)

Uz uskrišenje mnogih, Lazarevo uskrnuće svakako je najveća potvrda Isusove mesijanske moći. Zato je i rekao:
“Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?“