MOŽE LI SE BOGA VIDJETI I OSTATI NA ŽIVOTU?

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Druga nedjelja korizme 2017.-a

Može!
Objava svjedoči: Bog se nije nikome objavio a da njegov život nije potpuno promijenjen.
Onome kome se Bog objavljuje, s njime Bog ima posebne namjere u povijesti spasenja ljudskog roda.
„Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh", govori praotac Jakov, koji iz toga susreta želi potpunu promjenu i blagoslov za svoj život.

  • On više nije Jakov, on se zove Izrael.
  • On ne pušta Božje lice s vida i neće ga pustiti dok ga ne blagoslovi, a njegov blagoslov je Jakovljeva svetost.
  • Izrael je oznaka novog naroda, odabranog naroda, Božjeg naroda čije rodoslovlje počinje dva koljena ranije kada Bog poziva Abrama od kojega će učiniti novi i brojan narod.

Ako ćemo gledati da je Abraham zajednički temelj vjere triju veliki religija: Kršćanstva, Židovstva i Islama, onda se ova proročanska Objava ispunila.

Abram je rođen u Uru Kaldejskom, današnji Irak, i tu prima riječ Objave od Gospodina:

  • „Idi iz svoje zemlje, iz zavičaja i doma očinskog, u zemlju koju ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov.“ (Post,12)

Siguran u Božju Riječ, Abram odgovara na Božji poziv.

  • Ide iz zemlje svoje i doma očinskog.
  • Napušta bogoštovlje svojih otaca te kreće tamo kamo ga Bog vodi.
  • Prekida sve veze sa svojom prošlošću i kreće u nešto što bi mogli nazvati životnom pustolovinom.

Njegova vjera biva nagrađena najljepšim darom kad dobiva sina Izaka. Njegova vjera dobit će poseban Božji certifikat u Savezu kojeg Bog s njime sklapa, kad u kušnji vjere treba žrtvovati svoga sina.
Spreman je!

  • Od Boga je dobio sina, Bogu žrtvuje sina.
  • Od toga trenutka susreta Boga, licem u lice, Bog, Abramu mijenja ime u Abraham.
  • Život je sada potpuno u Božjoj Providnosti.
  • Svetost Božja u susretu prelazi na osobu kojoj se objavljuje i ona potpuno mijenja njegov život.

Pogledajmo iz novije povijesti događaj susreta Bernardice s Blaženom Djevicom Marijom u Lurdu.
Nakon osamnaest susreta s Blaženom Djevicom Marijom i trenutka kada joj se predstavlja u sedamnaestom susretu po imenu: „Ja sam Bezgrešno začeće“ Bernardica ne ostaje ista Bernardica, ona će otići u samostan i potpuno posvetiti svoj život Bogu i čovjeku.
Umrla je 1879. godine, a svetom proglašena od Pape Pija XI  8. prosinca 1933. Sedamnaest godina kasnije 8. prosinca 1950.  Papa Pio XII  proglašava Dogmu Bezgrešnog začeća.

  • Svi su ovi događaji, koliko god zadivljujući, još više tajanstveni.
  • Oni teže nekom ispunjenju Božje Providnosti.

Pogledajte sada poruke sv. Pavla u Poslanici Timoteju, u kojem Pavao upućuje poziv Kršćaninu na susret s Kristom. Ovaj poziv ima korijen u Abrahamovu pozivu i nije ništa manje vrijedan kao i poziv koji je upućen Abrahamu.
Ovo govori Pavao koji je imao prilike susresti uskrslog Krista oči u oči i ostati na životu.

  • Istina ostao je tri dana slijep.
  • Kada je treći dan progledao, nije više imao: ni one oči, ni one misli, ni ono zvanje, ni ono znanje, jer se na njega spustila milost Objave kojom nastavlja biti jedan od najvećih Kristovih apostola u razumijevanju i u služenju Riječi Božjoj.
  • Nije Savo više Savao, nego Savao postaje Pavao.

Zato on kaže: „Bog nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu“. ( 2 Tim 1)

Sada možemo povezati zašto je Bog pozvao Abrahama, On je trebao pripremiti narod iz kojeg će se roditi Krist.

Pavao kaže: Kršćanin je pozvan nakon Kristova dolaska po snazi milosti koja istječe iz njegovih otajstava smrti i uskrsnuća, te slijediti Kristovu Radosnu vijest o spasenju čovjeka.

Ovo isto tvrdi sv. Ivan u svom Evanđelju ( 8,56) kako je Abraham izdaleka vidio dan Kristov – dok ga kršćanin vidi izbliza, i sam je uključen u Kristovo otajstvo spasenja.

Stoga, ako je Abraham s tako spremnom voljom odgovorio Božjem pozivu, koliko li će više kršćanin moći učiniti mnoštvo djela spasenja sada kad je Isus „obeskrijepio smrt i učinio da zasja život i neraspadljivost – po Evanđelju“ ( 2 Tim 1,10).

Kršćanska braćo,
Svima nam je dobro poznato Isusovo pitanje Petru: „Što ti kažeš Petre, tko sam ja?“
Petar izjavljuje: „Ti si Mesija, Sin Boga živoga!“ (Mt 16,16)

  • Šest dana poslije ove Petrove izjave, koja je očito Riječ Božja na njegova usta, Isus povede na brdo Preobraženja trojicu apostola: Petra, Jakova i Ivana.
  • Događaj preobraženja je veličanstvena potvrda Petrove izjave: “Ti si Mesija, Sin Boga živoga“.

Sva trojica apostola na brdu Preobraženja sada vide pravo lice Kristovo.
Oni vide lice Božje.

  • Ovo je bilo potrebno jer ide Kristova muka i smrt.
  • Ovim preobraženjem Božje lice govori: Neće trnova kruna, križ i sva poniženja umanjiti Kristove božanske slave, nego naprotiv slaviti Božansku slavu u ljubavi i slavi Sina Božjega.

Križ je najveći simbol LJUBAVI.
Apostoli su dva puta čuli tko je Isus:

  • Prvi put na početku Isusovog javnog djelovanja kod krštenja na rijeci Jordanu i
  • drugi put na skorom završetku njegove apostolske misije.

Pravo ime Isusovo je: „Ovo je Sin moj ljubljeni u njemu mi je sva milina!“ (Mt 17)

„Slušajte ga!“

Razumio je taj poziv Petar kad je uskliknuo: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti!“

  • S Kristom se preobrazio život apostola,
  • a apostoli su s Kristom preobrazili svijet.

A što radimo mi današnji kršćani?
Valjda smo u stanju barem sebe mijenjati.
Vrijedna je pažnje ona mudra: „Tko je uspio promijeniti sebi, promijenio je cijeli svijet.“
A jednog dana kaže Pavao, takav će imati priliku gledati Boga licem u lice i na životu ostati. On neće umrijeti.

Amen!