Bogataši su uvijek žarišna točka

  • Ispis
  • Detalji
  • Napisao/la Župnik Matija

Dvadeset šesta nedjelja kroz godinu 2016.-c
Božje Riječi i od današnje nedjelje nastavljaju oštrim ukorom bogataša ovoga svijeta koji se prepuštaju lagodnosti života i raskoši.

  • Njihov život možemo prispodobit onoj narodnjačkoj:„Uzmi sve što ti život pruža…“
  • Ali i tu ima drugi dio istine koja glasi: Danas si cvijet sutra, uvela ruža.

Prorok Amos situaciju svoga vremena opisuje ovako:
Tu su oni, koji život provode na Sionu u svojim ladanjskim imanjima, gdje ispruženi na počivaljkama jedu i piju uz zvuke harfe, bez ikakve brige za svoj narod i svoju zemlju koja srlja u rasulo.

  • Proročanstvo se i obistinilo.
  • Umuknula je njihova svirka.

Prejaka lekcija za povijest kako je moralno propadanje uzrok društvenom i političkom slomu.
Nažalost i sadašnja civilizacija blagostanja nije puno od toga naučila.

Zato je život postao, zbog zatvorenosti u uske horizonte zemaljskih užitaka, sam po sebi nijekanje vjere i ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Na sve strane se vidi kako nam je život stavljen na dva izbora:
između poštenja i nepoštenja, vjernosti i nevjere, sebičnosti i ljubavi, dobra i zla.
       To je prorok Ilija lijepo kazao u slici: kako narod hodi po dvjema stazama i šepa na obje noge.
Želio je reći: Odluči se kojim ćeš putem krenuti?
Današnje Evanđelje govori, da to ne smije biti put ravnodušnosti i uživanja, jer takav je put pogrešan i vodi u grijeh.
       Duh Evanđelja naprotiv zahtijeva ozbiljan i zauzet život, ozbiljan i radostan život: život obilježen poštenjem, ispravnošću, poštivanjem drugih i njihova dostojanstva.
       Zato Isus priča prispodobu „O bogatašu i Lazaru“ jer ga slušaju Farizeji, slušaju ga oni čiji je put dobrano put grijeha.

  • Žarišna točka ove prispodobe nije Lazar, niti su to „petorica braće od bogataša“ koja su ostala kući, nego je to bogataš.
  • Prispodoba cilja na sasvim određeni problem: na djelu je zloupotreba bogatstva od strane bogataša.
  • Vrata su bogataševa doma zatvorena siromahu, koji leži vani nastojeći se prehraniti ostacima s bogataševa stola.
  • Bogataš nosi raskošnu odjeću, dok je Lazar prekriven ranama.
    Bogataš se svakodnevno obilno gosti, dok Lazar umire od gladi. Samo se psi brinu za njega i dolaze lizati mu rane.

Oštar je prijekor Sina čovječjega na Posljednjem sudu u riječima:
„Ogladnjeh i ne dadoste mi jesti;
Ožednjeh i ne dadoste mi piti;
Stranac bijah i ne primiste me;
Gol i ne zaogrnuste me…“ (Mt 25,42-43)
Lazar dobro predstavlja tihi vapaj siromaha svih vremena i proturječnosti svijeta u kojem su golema bogatstva i dobra u rukama malog broja ljudi. (Papa Franjo)
Istina je ovdje jasno postavljena:
I bogati i siromašni umiru, dijele istu sudbinu, kao i svi mi.

  • Isus ukazuje na istinu o životu koji za zemaljskog života nije mario za Boga, i još nešto gore, stavio je sebe samoga u središte svega, zatvoren u svom svijetu raskoši i rasipnosti.
  • Isključujući Lazara nije imao ni malo obzira prema Gospodinu i njegovu Zakonu.
  • Prezreo je Boga, jer je zanemario siromaha.

Zanimljivo, tko je ovdje „bogataš“ u prispodobi? Isus pred sobom dok priča ima Farizeje.
Bogataš nema svoje ime, a siromah ima ime Lazar, što znači „Bog pomaže“.

  • Zato je u drugom dijelu prispodobe situacija potpuno obrnuta: Lazar je u krilu Abrahamovu, a „bogataš“ u teškim mukama.
  • Vapaj „bogataša“ s uprtim pogledom u Abrahama, koji u krilu drži Lazara, i molećivim riječima vapi: „Smiluj se oče Abrahame i pošalji Lazara da mi dobavi čašu vode jer se strašno mučim.“

Bogataš kao da je zaboravio da ovdje ne vrijedi pravilo društvenog položaja i nije ga moguće napojiti, jer je provalija golema.
Božje je milosrđe zatvoreno onima koji su svoje milosrđe uskratili bližnjemu.
Braćo i sestre!
Načelo ljubavi prema bližnjemu u prvoj kršćanskoj zajednici kada su sva materijalna i duhovna dobra bila zajednička, zapanjilo je pogane.

  • Sva dobra su bila poravnata.
  • Zato među njima nije bilo ni jednoga siromaha.
  • Bila je to korjenita društvena preobrazba svijeta.
  • Bili su jedno srce i jedna duša. (Dj 4,32)

Zato je sv. Pavao dobro utvrdio krepost pravednosti kao osnovu društvenog kršćanskog života.
I poganstvo je bilo time zadivljeno.
Poslušajmo sv. Pavla:
„Božji čovječe! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život…“ (1 Tim 6, 11-16).
Drugim riječima, ne može biti dobar kršćanin onaj koji misli samo na sebe.
S kršćanstvom se probudila velika ljubav jer je Evanđelje velika ljubav.

  • Tko ljubi, taj osvaja drugoga.
  • I on je najsretniji čovjek na svijetu.
  • Ljubav se za drugoga bori kroz cijeli život.

Imao je pravo sv. Pavao kad je svojim kršćanima u Efezu poručio: „Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris“ (Ef 5,2).

         Župnik