Propovijed pape Franje

Vatikan, 19. travanj 2020.
Propovijed pape Franje

U subotu, 18. travnja 2020., uoči Nedjelje Božanskoga milosrđa, papa Franjo se na početku Mise u Domu svete Marte na poseban način spomenuo osoba s posebnim potrebama zaraženima korona virusom te liječnika i bolničara koji se brinu o njima. U propovijedi je istaknuo da kršćanin zna otvoreno govoriti, hrabro reći istinu, u slobodi koja dolazi od Duha Svetoga.

Jučer sam primio pismo od jedne časne sestre koja radi kao prevoditeljica za znakovni jezik za gluhonijeme osobe, u kojemu mi govori o teškom radu zdravstvenih djelatnika, bolničara i liječnika, s osobama s invaliditetom zaraženima korona virusom. Molimo za njih koji su uvijek u službi tih ljudi s drugačijim sposobnostima – potaknuo je Papa.

U prvom dijelu propovijedi Papa se osvrnuo na prvo čitanje liturgije toga dana, na odlomak iz Djela apostolskih (Dj 4, 13-21), koji govori o tomu kako su starješine i pismoznanci zapovjedili Petru i Ivanu da ne naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše hrabro i otvoreno: „Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo“. Otvorenost je važna riječ koja postaje stil kršćanskih propovjednikā – napomenuo je Papa te ponovio – otvorenost, hrabrost.

Grčka riječ za to, koju i mi često upotrebljavamo, jest parezija, otvorenost, hrabrost. Hrabrost i otvorenost kojom su propovijedali prvi apostoli – primijetio je Papa te dodao da je to kršćanska hrabrost koja potiče na slobodni govor. Ne možemo biti kršćani bez te otvorenosti. Ako nemaš hrabrosti, ako za tumačenje svojega stajališta padaš u ideologije ili kazuistička tumačenja, nedostaje ti otvorenost, kršćanski stil, sloboda govora, hrabrost.

Vidimo potom da su glavari, starješine i pismoznanci žrtve te otvorenosti, jer ne znaju što činiti. Umjesto da prihvate istinu o izliječenom čovjeku, koja je bila očita, imali su toliko zatvoreno srce da su tražili put diplomacije, kompromisa. Nije im palo na pamet da se upitaju nije li to doista istina. Imali su zatvoreno, okorjelo srce; njihovo je srce bilo pokvareno.

Međutim, to je – prema Papinim riječima – jedna od dramā. Snaga Duha Svetoga koji se očituje u otvorenosti govora, ne može ući u pokvareno srce. Zbog toga, budimo pozorni; grješnici da, ali pokvareni nikada – istaknuo je te upozorio da ne smijemo nikad doći do te pokvarenosti koja se izražava na mnogo načina.

Petra poznajemo, nije po rođenju hrabar. Bio je kukavica, zanijekao je Isusa. Otkuda sada dolazi ta hrabrost plašljivcu koji je zanijekao Gospodina? Što se dogodilo u srcu tog čovjeka? – upitao je Papa te istaknuo – To je dar Duha Svetoga: otvorenost, hrabrost; parezija je dar, milost Duha Svetoga. To je dosljednost, znak pravoga kršćanina; hrabar je, kaže svu istinu jer je dosljedan.

Sveti se Otac potom osvrnuo na evanđelje liturgije toga dana, u kojemu Isus najprije prekorava učenike zbog okorjelosti srca, zato „što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih“, a potom ih potiče da pođu po svem svijetu i hrabro propovijedaju evanđelje svemu stvorenju. Poslanje se rađa od Duha Svetoga, upravo od dara po kojemu smo hrabri u naviještanju riječi. Neka nam Gospodin uvijek pomaže biti hrabri. To ne znači nesmotreni. Kršćanska je hrabrost uvijek pozorna, ali je hrabrost – rekao je na kraju papa Franjo.