Papa:Otvoriti putove nade u pustinji suhih srca

  • Ispis
  • Detalji
  • Kategorija: Poruke Pape Franje
  • Objavljeno Srijeda, 13 Prosinac 2017 06:38
  • Napisao/la Župnik Matija
  • Hitovi: 1661

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 10. prosinca 2017.

Otvoriti putove nade u pustinji suhih srca

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Prošle smo nedjelje započeli došašće s pozivom da bdijemo; danas druge nedjelje ovog vremena priprave na Božić, liturgija nam predstavlja sadržaje vlastite tom vremenu: to je vrijeme da prepoznamo praznine koje treba ispuniti u našem životu kako bismo ublažili oštrine oholosti i napravili mjesta za Isusa koji dolazi.
Prorok Izaija obraća se narodu najavljujući kraj izgnanstva u Babilonu i povratak u Jeruzalem. On prorokuje: "Glas viče: 'Pripravite Jahvi put kroz pustinju […]. Nek' se povisi svaka dolina" (40, 3-4a). Doline koje treba povisiti predstavljaju sve praznine u našem ponašanju pred Bogom, sve naše grijehe propusta. Praznina u našem životu može biti činjenica da ne molimo ili molimo premalo. Došašće je, dakle, pravi trenutak da snažnije molimo, da odvojimo za duhovni život važno mjesto u našem životu koje mu pripada. Druga praznina mogla bi biti manjak ljubavi prema bližnjemu, posebice prema onima kojima je najpotrebnija pomoć, ne samo materijalna, već i duhovna. Pozvani smo da budemo osjetljiviji na potrebe drugih, onih koji su nam najbliži. Kao Ivan Krstitelj, na taj način možemo otvoriti putove nade u pustinji suhih srca mnogih ljudi.
"Nek' se spusti svaka gora i brežuljak" (r. 4), poziva nadalje Izaija. Gore i brežuljci koje treba spustiti su oholost, obijest i bahatost. Gdje je oholost, gdje je bahatost, gdje je obijest tamo ne može ući Gospodin jer to je srce puno oholosti, bahatosti i obijesti. Zato moramo smanjiti oholost. Moramo usvojiti stavove blagosti i poniznosti, ne istresati se na druge, slušati druge, govoriti blago i na taj način pripremati dolazak našeg Spasitelja, koji je krotka i ponizna srca (usp. Mt 11, 29). Od nas se zatim traži da uklonimo sve prepreke kojima smo onemogućili naše jedinstvo s Gospodinom: "Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni. Otkrit će se tada slava Jahvina – kaže Izaija – i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila" (40, 4-5). Ta se djela, međutim, moraju činiti s radošću, jer imaju za cilj pripremiti Isusov dolazak. Kada čekamo kod kuće posjet drage osobe, sve pripremamo pažljivo i s radošću. Na isti se način želimo pripremiti za dolazak Gospodinov: brižno ga svakodnevno čekati kako bi nas on ispunio svojom milošću kada dođe.
Spasitelj kojeg čekamo može preobraziti naš život svojom milošću, snagom Duha Svetoga, snagom ljubavi. Duh Sveti, naime, ulijeva u naša srca Božju ljubav, neiscrpan izvor čišćenja, novoga života i slobode. Djevica je Marija živjela puninu te stvarnosti dopuštajući da bude "krštena" Duhom Svetim koji ju je ispunio svojom snagom. Ona, koja je pripremila Kristov dolazak čitavim svojim bićem, neka nam pomogne slijediti njezin primjer i neka upravlja naše korake ususret Gospodinu koji dolazi.