Papa: "Neka nam Marija pomogne da budemo sveti...

NAGOVOR PAPE FRANJE NA SVETKOVINU UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO

"Neka nam Marija pomogne da budemo sveti, kako bismo se jednoga dana susreli s Njom u Raju"

Neka nam Marija pomogne da budemo sveti, kako bismo se jednoga dana susreli s Njom u Raju – molitva je pape Franje iz podnevnog nagovora koji je uputio vjernicima na svetkovinu Uznesenja BDM, 15. kolovoza 2017.

Komentirajući Evanđelje iz liturgije toga dana, koje govori o Marijinom odlasku Elizabeti, kako bi joj pomogla u posljednjim mjesecima trudnoće, Papa je istaknuo da je najveći dar koji Marija nosi starijoj rođakinji, i cijelomu svijetu, Isus koji već živi u njoj. U Elizabetinoj i Zaharijinoj kući, u kojoj je prije vladala žalost, jer nije bilo djece, sada vlada radost zbog dolaska djeteta, i to djeteta koje će postati veliki Ivan Krstitelj, Mesijin preteča. Po Marijinu dolasku radost se razlijeva iz srdaca, jer nevidljiva, ali stvarna Isusova prisutnost sve ispunja smislom: život, obitelj, spas naroda… Sve! – istaknuo je Papa.

Ta se punina radosti – objasnio je – izražava Marijinim glasom u divnoj molitvi koju nam je prenio Luka u Evanđelju, i koja se po prvoj riječi, na latinskom jeziku, zove Magnificat (Veliča). Hvalospjev je to Bogu koji čini velika djela preko poniznih osoba, nepoznatih svijetu, jer – istaknuo je Papa – poniznost je poput praznine koja ostavlja prostor za Boga. Ponizna je osoba moćna, jer je ponizna, a ne zato što je snažna. To je veličina poniznoga i poniznosti.

Magnificat govori o milosrdnom i vjernom Bogu koji svoj naum spasenja ostvaruje s malenima i siromašnima, s onima koji vjeruju u Njega, koji se, kao Marija, pouzdaju u njegovu Riječ. Blažena ti što povjerova (Lk 1,45) – uzviknula je Elizabeta. Dolaskom Isusa po Mariji, u toj je kući nastalo ne samo raspoloženje radosti i bratskoga zajedništva, nego i vjere koja vodi do nade, molitve, do hvale. Voljeli bismo da se sve to danas dogodi i u našim kućama – rekao je Papa. Slaveći Presvetu Mariju uznesenu na nebo, željeli bismo da Ona, još jednom, nama, našim obiteljima, našim zajednicama, donese onaj neizmjerni dar, onu posebnu milost koju trebamo uvijek moliti prije svega i ponad drugih milosti koje su nam također na srcu, a ta je milost Isus Krist!

Noseći Isusa – dodao je Papa – Gospa i nama nosi novu radost, punu značenja; donosi nam novu sposobnost da u vjeri prijeđemo najbolnije i najteže trenutke; donosi nam sposobnost za milosrđe, za uzajamno praštanje i razumijevanje, za međusobnu potporu. Marija je uzor krjeposti i vjere. Razmatrajući ju danas, uznesenu na Nebo, na završetku njezina zemaljskog puta, zahvaljujemo joj, jer nam uvijek prethodi u hodočašću života i vjere. Ona je prva učenica. I molimo je da nas čuva i podupire; da možemo imati snažnu, radosnu i milosrdnu vjeru – rekao je na kraju papa Franjo.

Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papa je upravio svoju molitvu Mariji Kraljici mira koju – kako je rekao – danas promatramo u rajskoj slavi, ponovno joj povjeravajući brige i boli ljudi koji u brojnim dijelovima svijeta trpe zbog elementarnih nepogoda, društvenih napetosti ili sukobâ. Neka naša nebeska Majka isprosi za sve nas utjehu i budućnost mira i sloge! – rekao je papa Franjo.

Te Papine riječi dolaze upravo u trenutku kada su snažne kiše pogodile Sijera Leone, te ulice pretvorile u rijeke blata koje su preplavile nastanjena područja i odnijele najmanje 300 života, među kojima je 60 djece. Snažne oborine koje su pogodile tu afričku zemlju, jednu od najsiromašnijih na svijetu, doslovno su srušile brijeg iznad glavnoga grada Freetowna, koji je tako „progutao“ kuće i njihove stanovnike.

Mnogi sada optužuju ljudsku nebrigu. Pretpostavlja se, naime, da je tragediju prouzročilo rašumljivanje i brza gradnja kućâ. Freetown, grad na obali mora s milijun i 200.000 stanovnika, povremeno, naime, pogađaju poplave tijekom kišnoga razdoblja, koje uništavaju improvizirana naselja, a dodir sa zagađenom vodom potiče širenje bolestî poput kolere.

Poplave su, međutim, samo jedan od problemâ koji muče Sijera Leone. U 2014. je godini ta zemlja bila jedna od, u zapadnoj Africi, najjače pogođenih virusom ebole, od kojega je umrlo više od 4000 ljudi. To je pridonijelo propadanju gospodarstva koje je među najslabijima u svijetu, u zemlji u kojoj, prema procjeni Ujedinjenih naroda, oko 60% stanovništva živi ispod praga siromaštva.