ŽELIMO ZAGRLITI SVE STANOVNIKE OVE ZEMLJE

  • Ispis
  • Detalji
  • Kategorija: Poruke nadbiskupa Tome
  • Objavljeno Subota, 22 Listopad 2022 16:22
  • Napisao/la Župnik Matija

ŽELIMO ZAGRLITI SVE STANOVNIKE OVE ZEMLJE

Molitveni pohod za Domovinu; Spomendan sv. Ivana Pavla II.;
Bobovac, 22. listopada 2022.

1. Vjernici Vrhbosanske nadbiskupije današnjim molitvenim okupljanjem započinju treće desetljeće svoje molitve za Bosnu i Hercegovinu na Bobovcu, koje tako postaje vrlo lijepa tradicija, a s istom nakanom vjernici Vojnog ordinarijata su ovdje na svom 19. pohodu. Zajedno s nama su i brojni drugi katolici koji dolaze iz raznih krajeva, župa i biskupija, udruga i pokreta. Ovdje su također da zajedno mole i predstavnici civilne vlasti i redarstvenih snaga s različitih razina. Pridružili su nam se s istom željom također diplomatski i vojni predstavnici Hrvatske, Slovenije i Mađarske u Bosni i Hercegovini. A tu su sa svojim dušobrižnicima, kao i prethodnih godina, službene delegacije Vojnog ordinarijata u Hrvatskoj i Vojaškega vikarijata u Sloveniji, koji nam uzvraćaju prijateljstvo jer i mi, kao službene delegacije Ministarstva obrane i Oružanih snaga BiH, sudjelujemo na sličnim okupljanjima koja oni priređuju.

Kao predvoditelj ove molitve za Domovinu, sve vas najsrdačnije pozdravljam i zahvaljujem vam svima za sudjelovanje u ovom Euharistijskom slavlju, u kojemu ćemo moliti za slogu i prijateljstvo među svim ljudima i narodima, za opće dobro, za gospodarski napredak, za dijalog kao način rješavanja svih pitanja, za mir i poštivanje ljudskih prava svakoga čovjeka i naroda. Molit ćemo također da dragi Bog blagoslovi svakoga čovjeka kako bi se ove naše molitvene nakane zaista ostvarile i bile trajna oznaka društvenoga života u Bosni u Hercegovini i među svim ljudima na svijetu.

2. Prema općem kalendaru Katoličke Crkve, danas je za sve katolike spomendan svetog Ivana Pavla II. To je tako predviđeno zato što je on, upravo na današnji dan 1978. godine, služio svoju prvu svetu Misu kao papa. Isto tako, važno je sa zahvalnošću podsjetiti, da se ove godine navršila 25. obljetnica od prvoga pastirskog pohoda Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini u travnju 1997. godine.

Budući da nam je Providnost Božja na ovakav način poslala poruku, posvema je prikladno povezati današnji spomendan svetog Ivana Pavla i srebrenu obljetnicu njegova pohoda s ovim našim molitvenim okupljanjem, pozvati na ponovno čitanje njegovih vrlo poučnih govora a ovdje, u obliku propovijedi, podsjetiti na barem neke njegove misli i poruke, koje je tada izrekao i koje, zbog svoje aktualnosti, ostaju smjerokaz i nadahnuće svim ljudima dobre volje, a posebice nama katolicima.

Kao članovi Katoličke Crkve, okupljeni ovdje na visini i simbolički bliže njemu u slavi nebeskoj, danas ispovijedamo da uz njegove misli pristajemo i da ih činimo svojima. To je tako zato što smo, po Kristovu nauku, kao kršćani pozvani i dužni, i to svojom voljom i cijelim svojim bićem hoćemo, ispovijedati i svojim životom svjedočiti istinu da su svi ljudi braća i sestre, da su svi ljudi naši bližnji, i da pripadnost tom općem bratstvu ljudi prethodi svakoj drugoj pripadnosti i da svaku drugu ljudsku pripadnost upravo to bratstvo treba nadahnjivati i voditi. Kao Kristovi učenici, naviještamo i tomu želimo biti svjedoci: Naš bližnji je svaki čovjek!

3. Neposredno nakon slijetanja, u sarajevskoj zračnoj luci kazao je Ivan Pavao: „Moja prva misao u ovome trenutku, u kojemu mi je dano zakoračiti na bosansko-hercegovačko tlo, leti k Bogu koji je danas uslišao moju dugo gajenu želju da se ostvari ovo hodočašće. (...) Želim zagrliti sve stanovnike ove toliko napaćene zemlje, navlastito one koji su prerano izgubili koju dragu osobu, one koji na svojemu tijelu nose biljege rata i one koji su tijekom ovih dugih godina nasilja bili prisiljeni napustiti svoje domove. Neka svatko od tih ljudi zna da u Papinu srcu ima povlašteno mjesto. U mojemu me zalaganju za promaknuće mira u ovoj zemlji vodila želja da se osigura poštivanje svakoga čovjeka i njegovih prava, bez obzira na narodnu ili vjersku pripadnost, jer su mi na srcu navlastito najsiromašniji i oni koji su u nevolji."

Mnoge riječi, koje je izrekao u svojim govorima, također danas zvuče vrlo suvremeno a njihova primjena je egzistencijalna potreba i zahtjev savjesti. Tako je na primjer, u nastavku poručio: „Neka više nikada ne bude rata, neka više nikada ne bude mržnje i nesnošljivosti! To je pouka ovoga stoljeća i ovoga tisućljeća (...) Logiku neljudskoga nasilja valja zamijeniti konstruktivnom logikom mira. Nagon osvete mora ustupiti mjesto osloboditeljskoj snazi oproštenja, koje će okončati zagrižene nacionalizme i zahtjeve što iz njih proizlaze. Potrebno je, kao u mozaiku, da se svakoj osobi i narodu ovih krajeva jamči očuvanje njihova političkoga, nacionalnoga, kulturnoga i vjerskoga identiteta. Raznolikost je bogatstvo kada se pretvori u međusobnu nadopunjivost u nastojanju oko služenja miru i izgradnji uistinu demokratske Bosne i Hercegovine."

4. Ivan Pavao II. je prije četvrt stoljeća sebe nazvao hodočasnikom mira i prijateljstva a mi, sa željom da uvijek budemo na tragu Krista kralja mira i prijatelja svih ljudi i na tragu nakana ovoga svetog Petrova nasljednika, čije je poslanje u vjeri učvršćivati svoju braću i sestre (usp. Lk 22,32), okupljeni smo ovdje visoko pod nebesima, kao ponizni sudionici toga hodočašća u molitvi za mir i prijateljstvo.

U službi jačanja mira i prijateljstva, njihove izgradnje i trajnosti, Ivan Pavao je u sarajevskoj katedrali mudro savjetovao: „Potrebno je svakodnevno obnavljati napor susretanja s drugima, ispitujući vlastitu savjest ne samo što se tiče vlastite krivnje, nego i snage koju je svatko spreman uložiti u izgradnju mira. Potrebno je priznati prednost etičkih, moralnih i duhovnih vrijednosti te pri tom braniti pravo svakoga čovjeka da živi u miru i slozi i osuđivati svaki oblik nesnošljivosti i progonjenja što svoje korijene imaju u ideologijama koje gaze osobu i njezino nepovredivo dostojanstvo."

Mi danas ponizno molimo Božji blagoslov kako bismo, u skladu s ovim mislima, bili radosni sluge u širenju susretanja i jačanju prijateljstva među svim ljudima. U tom smislu želimo biti ponizni svjedoci kršćanske ljubavi, promicatelji susretanja kao njezina dijela i dijaloga kao njezina načina, a sve radi izgradnje Božjega kraljevstva na zemlji, radi jačanja općega dobra, širenja prijateljstva i suradnje te uspostave povjerenja i društvene sloge.

5. Budući da ljudski hod kroz vrijeme, međutim, često izaziva prijepore i nesporazume, pa i tragedije, u svom govoru predstavnicima državne vlasti, čija je odgovornost uvijek velika i stoga u mnogočemu važna za boljitak svih naroda i svakog pojedinca, Ivan Pavao je savjetovao: „Metoda koje se valja strogo pridržavati u rješavanju teškoća, koje se pojavljuju u mučnome hodu, jest dijalog prožet slušanjem drugoga i uzajamnim poštivanjem. Metoda dijaloga, koja, unatoč otporima, sve više dolazi do izražaja, od svih sudionika zahtijeva čestitost, odvažnost, strpljivost, ustrajnost. Trud će suočavanja biti obilato plaćen. Postupno će se moći izliječiti rane (...) i stvorit će se prostor za stvarnu nadu u budućnost dostojniju svih naroda koji zajedno žive na ovim prostorima."

Uz to, osjećao je potrebu posebice naglasiti da se „dijalog mora razvijati u poštivanju jednakopravnosti zajamčene svakome pojedinom građaninu preko odgovarajućih zakonskih sredstava, bez povlašćivanja ili obespravljivanja bilo koga. (...) Valja osigurati jednakopravnost etničko-vjerskim zajednicama. Bosna i Hercegovina je mozaik kultura, vjera, etničkih skupina, koje, ukoliko budu priznate i zaštićene u svojoj različitosti, mogu vlastitim darovima doprinijeti obogaćenju zajedničke baštine čitavoga građanskog društva."

6. U propovijedi za vrijeme Euharistijskoga slavlja na stadionu Koševo, između ostaloga, kazao je također: „Riječ kojom vas srdačno pozdravljam jest riječ samoga Krista, koju je, poslije uskrsnuća, upravio svojim učenicima: 'Mir vama' (Lk 24,26). (...) Mir vama, stanovnici Bosne i Hercegovine! Mir vama, braćo i sestre, ove drage zemlje! (...)

Mir koji Krist dariva svojim učenicima – nastavio je – nije mir što ga pobjednici nameću pobijeđenima, jaki slabijima. Taj mir ne nalazi svoje opravdanje u sili oružja. On se, naprotiv, rađa iz ljubavi. Rađa se iz Božje ljubavi prema čovjeku i iz čovjekove ljubavi prema čovjeku. Posebno snažno danas odjekuje Božja zapovijed: 'Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim... Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe' (Pnz 6,5; Lev 19,18). Na tim se jakim pretpostavkama može učvrstiti i izgrađivati postignuti mir. I 'blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati' (Mt 5,9)."

7. I na kraju ovoga razmišljanja, zazivajući Božji blagoslov na sve ljude u našoj Domovini, molimo zagovor današnjega sveca: „Sveti Ivane Pavle, s prozora tvog nebeskog doma udijeli nam blagoslov! (...) Blagoslovi mladež koju si toliko volio. Pomozi im sanjati, pogled im upravi gore, prema svjetlu, koje će rasvijetliti staze njihovih života ovdje na zemlji. (...) Ivane Pavle, svojom molitvom štiti naše obitelji i svaki začeti život u njima. Moli za cijeli svijet koji se nalazi u teškoćama, koji pritišću ratovi i nepravde. Ti si se borio protiv rata pozivajući na dijalog i širio si ljubav: moli za nas da i mi postanemo neumorni donositelji mira. Sveti Ivane Pavle, s prozora tvoga nebeskog doma, gdje te gledamo s Blaženom Djevicom Marijom Bogorodicom, pošalji nam Božji blagoslov."