S Kristom i kršćanstvom, zaista se događaju velike i dramatične promjene (pet.8.tj.k.g.)

S Kristom i kršćanstvom, zaista se događaju velike i dramatične promjene (pet.8.tj.k.g.)

***********

Sir 44, 1.9-14: U današnjoj liturgiji dana ponovno čujemo Ben Siraha, koji povijest svoga naroda drži kao učiteljicu koja povezuje staro i novo. Sve je to u svrhu činjenja prave stvari za svoje potomstvo, kao da je htio reći ne počinje draga mladosti povijest s vama, a neće s vama i svršiti. Stoga: „Opjevajmo slavne muževe, pretke po njihovim pokoljenjima, jer mnogo je i onih kojima spomena nema. Iščezli su kao da nikada nisu ni postojali… pa i djeca njihova za njima.“ Ali djeca slavnih predaka vjerno drže svoje zavjete, i potomstvo njihovo, zbog njih, loza njihova ostaje. Oni bijahu pobožni ljudi čija se dobra djela ne zaboravljaju, jer potomcima ostaviše bogatu baštinu. Kao što vidimo, Sirah gradi most između prošlosti i budućnosti pronalazeći njihovu čvrstu sponu u Božjem savezu. Vjernost Bogu i Božjoj povezanosti s nama prenijet će nas preko najdubljeg ponora i najstrašnijeg loma u našem životu. Ma što se dogodilo – smrt partnera ili djeteta, bolest i tuga, ništa ne može prekinuti vez Božjeg saveza koji sjedinjuje predčasnike s potomcima. „Mudrost njihovu objavljuju puci i slavu njihovu naviješta zajednica.

**************

Mk 11, 11-28:Poglavlje koje čitamo iz Markova evanđelja uzeto je iz perioda Isusovog mesijanskog djelovanja u Jeruzalemu. Prispodoba o neplodnoj smokvi koju Isus najprije proklinje, a zatim slijedi njezino sušenje, govori o neplodnosti Židova u pogledu dobrih djela, ali i o njegovoj božanskoj snazi. Možemo ovdje govoriti o suhoj smokvi koja nagovješćuje i kraj jeruzalemskog hrama. Ako se prisjetimo Ivanove poruke: „Staro gle, uminu, novo, gle nasta,“ koja može vući korijenje iz Isusove poruke: „Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode,“ onda se s Kristom i kršćanstvom, zaista događaju velike i dramatične promjene. Ovakve dramatične promjene, kao što je izgon trgovaca iz Hrama, vuku svoje korijenje još iz Starog zavjeta od proroka Izaije(56). Mnoge su Isusove poruke naginjale prema velikim promjenama. Isus, očito uzima stvari u svoje ruke.