U Sv. Misi, rani su kršćani nalazili snagu usred progona (XXXIV.tj.sr.)

U Sv. Misi, rani su kršćani nalazili snagu usred progona (XXXIV.tj.sr.)

Otk 15, 1-4: Odakle kršćanima pristiže spas? Odakle je izabranom narodu pristigao spas iz ropstva u Egiptu? Ivan spaja 'božansko djelo spasa' koje je nastupilo po dva velika lika na svjetskoj pozornici: Mojsiju u Starom Zavjetu, a po Isusu u Novom Zavjetu. U kontekstu ispunjenja Pashe, možemo gledati i tumačiti današnji tekst Knjige Otkrivenja. Sedam anđela izlijeva kaleže (čaše) Božjeg gnjeva, iz kojih proizlazi sedam pošasti, kako bi se spasio i otkupio vjerni Božji narod, dok u liturgijskom ozračju, anđeli na harfama, odjeveni poput svećenika u nebeskom hramu, pjevaju Mojsijevu pjesmu i pjesmu Jaganjčevu. Ta liturgija znači smrt Božji neprijatelja, ali i spasenje njegove Crkve. Oni su prolili krv svetih i krv prorok, stoga ih krvlju i napajaš! Zavrijedili su! Pasha, euharistija i nebeska liturgija dvosjekli su mačevi. Dok kaleži saveza vjernima donose život, onima koji odbacuju Savez donose sigurnu smrt. U Novom Savezu, kao i u Starom, Bog daje ljudima izbor između života i smrti, blagoslova i prokletstva. Odbaciti Novi Savez u Kristovoj krvi znači odabrati smrt. Isus je u 30 godini života rekao: „Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude“ (Mt 24,34) Jedan naraštaj (život) je u drevnim vremenima značio četrdeset godina. A četrdeset godina kasnije, 70.g. jedan je svijet završio padom Jeruzalema, a spašena je Jaganjčeva vojska. Crkva je vojska Jaganjčeva, sile Siona očuvane nakon uništenja Jeruzalema. Vojska Jaganjčeva crpi snagu iz nebeske gozbe. U Sv. Misi, rani su kršćani nalazili snagu usred progona. Od jedne trajne žrtve Isusa Krista dolazi pomoć i spasenje za Crkvu. Sveta Misa je mjesto gdje kršćani udruže snage s anđelima i svecima kako bi slavili Boga, kao što nam pokazuje Knjiga Otkrivenja.

Lk 21, 12-19: Kako u Božjoj providnosti vođenja naroda u izbavljenje, nema slučaja, tako i 'vrijeme Crkve' na njezinom PUTU vodi Bog. Krist joj je glava, Duh sveti snaga, nema slučaja. Božje je to djelo i ono se nastavlja među poganima nakon pada Jeruzalema. Tako je progonstvo ujedno i prilika za naviještanje i svjedočanstvo među svim narodima. Već su prva mučeništva sv. Stjepana i apostola Jakova, urodili silnim plodom. A na sve to, Isus je apostole za života pripremio. Evo te Isusove apokaliptične poruke: „... podizat će na vas ruke i progoniti vas, predavat će vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega... Ali ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti niti jedan vaš protivnik... Svojom ćete se postojanošću spasiti“.