Pozornica svijeta nije jednostavna…. (XXXIII.tj.pet.)

Pozornica svijeta nije jednostavna…. (XXXIII.tj.pet.)

Otk 10, 8-11: Ivan je započeo knjigu Otkrivenja, riječima: „Otkrivenje Isusa Krista...“ Prožet Božjim Duhom priopćuje sve ono što vidi Onaj koji u providnosti vodi Crkvu konačnom cilju. Pozornica svijeta nije jednostavna. Ni život Isusov nije prošao slavno, ali se zaogrnuo slavom Očevom u uskrsnuću i uzašašću. Svojim božanskim Duhom prožeo je svjetove, te u kozmičkoj moći spaja božansko sa zemaljskim. Objedinjena je božanska liturgija zemlje i neba. U tom uzdignuću, snagom Božjeg duha, Ivan vidi snagu te liturgije na pozornici Božjeg prijestolja. Vidi svitak Božjih odluka koje su neobjavljene tajne, a njih će objaviti o svom drugom mesijanskom dolasku Jaganjac Božji, koji se jedini našao dostojan Božanske objave, kako o prvom mesijanskom pohođenju zemlji, svijetu i ljudima, tako i o drugom svom dolasku. Cijeli stvoreni svijet tada će postati savršeni kozmos, tj. savršeni preobraženi red. Nakon što je Ivan snagom uzdignuća Božjeg duha vidio nebesku moć i slavu te njene stanovnike koji stalno pristižu u svoje drugo vječno vrijeme, ponovo se vraća na pozornicu ovoga svijeta na kojoj vidi ogromnog anđela, koji obuhvaća nebo i zemlju i upozorava da će, kad zatrubi sedam trubalja, biti ispunjen tajnoviti Božji plan obećan po prorocima. Kratka je stanka između šeste i sedme trublje, kao i između šestog i sedmog pečata, a to je vrijeme koje živimo u odgodi konačnog Božjeg suda, ali ne zauvijek. Anđeo u slavi donosi mali svitak s malom porukom za ovaj svijet koja je slatka za njega kršćanina kad je proguta, ali je gorka za one koji odbijaju Boga. Za razliku od velikog svitka, u kojoj su odluke konačnog Božjeg suda, ovaj mali svitak nosi radosnu vijest o pobjedi vjernih te gorku vijest o bolnoj propasti koja će zadesiti svijet, a vidjelac je mora najavljivati na zemaljskoj pozornici.

Lk 19, 45-48: Isus dok uzlazi u grad Jeruzalem, u kojem će konačno započeti njegov slavni boj, prati ga uz klicanje silno mnoštvo svijeta. Zastao je na Maslinskoj gori i zaplakao nad gradom i njegovom djecom. Nisu prepoznali čas njegovog milosnog mesijanskog pohođenja. Nisu prepoznali što je za njihov mir. Božji sud je neizbježan. Ni kamen na kamenu od slavnog grada i veličanstvenog hrama, ostati neće. To se proročanstvo Isusovo ispunilo 27 godina kasnije. Upravo danas u Evanđelju čitamo kako Isus ulazi u jeruzalemski hram s nakanom da ga uredi za predstojeću božansku liturgiju spasa. Bog se mora vratiti na prvo mjesto u životu svakog čovjeka. On jedini uređuje prostor svoga prebivališta. Duša čovjeka je njegova iskra života, koju pali stvaralačkom riječi o kojoj visi sav stvoreni svijet. Da, Oče, tako se tebi svidjelo, da dom tvoj bude dom molitve i sam ga s čovjekovom odgovornošću za život, čistiš i uređuješ. Divno si taj svijet uredio, znaš kako ćeš, tvoj je život, ti u ruci držiš njegovu sudbinu.