Od trojice jedan, dvojica ne! (XXVI.tj.sr.)

  • Ispis

Od trojice jedan, dvojica ne! (XXVI.tj.sr.)

Job 9, 1-12. 14-16: U vrijeme velikih Jobovi nesreća i u stanju teških rana na tijelu i duši, posjećuju ga njegova tri prijatelja. Zapanjeni su: tako ugledan čovjek, a odbačen, da ga ni vlastita žena ne shvaća. Iako je od mnogih odbačen i prezren, trojica prijatelja ostaju odani. Preneraženi onim što se dogodilo, zadivljeno gledaju Joba koji se u takvom stanju i dalje čvrsto uzda u Boga. Još uvijek ima snage držati im Besjedu, o kojoj smo jučer govorili. Na tu Jobovu prvu besjedu, prvi je progovorio Elifaz. Prijatelju, Bog uništava krivce, a ne nevine. Nitko pred njim nije bez krivice i nevolja je neizbježan dio čovjekova puta. Stoga je najbolje obratiti se Bogu i prihvatiti njegove kazne. Iz njegovih riječi vidi se slijed tradicionalne teologije o kojoj razmišlja i Job. Stoga Prijatelju, znam da si često pomagao drugima, moraš biti spreman ispiti vlastitu čašu bola. Iako je Elifaz dosta toga pravo rekao, njegova je procjena u Jobovom slučaju netočna. Dobro mu je Job ogovorio: Prijatelju, mučan je to savjet reći čovjeku, koji je nakraju snaga, da bude strpljiv. Job jedino želi da nestane. Njegovi mu prijatelji nisu uspjeli izraziti pravu sućut kad mu je ona najviše trebala. Job osjeća da nije zaslužio nikakve patnje, stoga se obraća Bogu, izlijevajući svoje srce, koje u teškoj tjelesnoj i duševnoj boli, teži za smrću. Na ove riječi, njegov drugi prijatelj Bildad progovara, vrlo pažljivo, ali odlučno, jer i Jobove riječi bivaju sve oštrije. Nema sumnje prijatelju, kaže Bildad: Bog je pravedan, On nagrađuje dobre i kažnjava zle. Bildadove riječi bile su kao sol na otvorenu ranu. Neće ni njemu Job ostati dužan, nego svom drugom prijatelju, kaže: svjestan sam da moj slučaj nije u skladu s tom pravednošću, jer Bog kažnjava nevina čovjeka ali, tko može od Boga, Stvoritelja tražiti račun? Kako čovjek pred Bogom može imati pravo, dok u isto vrijeme gleda koliko je Bog svesilan u mudrosti i tvorac silnih djela koja se izbrojiti ne mogu? Iz svega rečenog, divno se nazire mudrost Jobova kojom proniče, kako bi čovjek koji umre, a poslije oživi, mogao znati, zašto je to sve tako. Možda zato Job, poželje umrijeti.

Lk 9, 57-62: Današnje Evanđelje donosi izjavu trojice nekih slučajnih prolaznika. Dok Isus sa svojim učenicima grabi Put prema Jeruzalemu, i mnogi kreću na PUT s Isusom, neka trojica imaju svoj pristup Isusovom PUTU. Jedan je od njih odmah i bezuvjetno pristao: „Za tobom ću kamo god ti pošao“ Ali, druga dvojica imaju svoju priču. Odmah rekoše da, ali pod uvjetom. Obadvojici će Isus jasno odgovoriti: „Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije mene dostojan, nije prikladan za Kraljevstvo Božje.“ Drugim riječima, ili jesi na PUTU Božjem, ili nisi! Stoga, ne okreći se sine, nego idi naprijed i vjeruj u brazdu koju oreš. Ako povežemo likove iz Knjige Jobove, vidimo gotovo istu situaciju. Od njih trojice, samo je Job jasno određen i prikladan za ustrajnu i mukotrpnu brazdu koju Bog s njime ore. Druga dvojica ne.