Oko poniznog čovjeka dobro vidi, a oholom Bog skraćuje dioptriju (XII. tj. pon.)

  • Ispis

Oko poniznog čovjeka dobro vidi, a oholom Bog skraćuje dioptriju   (XII. tj. pon.)

2 Kr 17, 5-18: Pad Samarije kao glavnog grada Sjevernog izraelskog kraljevstva, za vrijeme vladanja kralja Hošee, možemo popratiti tajanstvenim viđenjem Jahve koji zapovjedi Izaiji da otvrdne srce naroda jer ne vidi istinu premda mu je pred očima. Izrael je raskinuo Savez što mu ga je Bog velikodušno ponudio, tvrdoglavo odbija slušati poruke koje mu Jahve šalje preko proroka. Jahvi tada ne preostaje drugo nego da prepusti narod njegovoj sudbini, da ga provede kroz iskušenje patnje, u nadi da bi ga ona mogla pročistiti i povratiti. To tumačenje daje Biblija o konačnom padu izraelske države koji je 721 g. pr. Kr. došao zaslugom asirskog kralja Salamanasara V, Tiglatpilaserova nasljednika. Naime, Izraelski kralj Hošea odbio je plaćati porez asirskom kralju i sklopio je savez s egipatskim faraonom koji je veliki neprijatelj Asircima. To je bio povod za rat, i krenulo je trogodišnje opsjedanje Samarije, koja konačno 721 pada, i stanovništvo, uglavnom viši slojevi društva, biva odvedeno na sjever i istok Mezopotamije. Odlukom kralja, izraelska država prestaje postojati. Samarija je je postala asirska provincija. Protjerano stanovništvo nadoknadit će asirski kralj deportacijom drugih naroda iz područja Babilonije. Tako je nastala na području Samarije i nova vjerska skupina Samaritanaca, koji će djelovati još u Isusovo vrijeme. Za sada je Sjeverno kraljevstvo okončano, a Biblija dalje slijedi povijest Južnog kraljevstva, Judeje ili Jeruzalema.

Mt 7, 1-5: U nastavku svoga 'Govora na gori' Isus, i dalje daje upute svojim učenicima, pa kaže: „Ne sudite da ne budete suđeni“. Drugim riječima: ne sudite druge da vas ne osudi Bog. Ako povežemo prvo čitanje i ove Isusove riječi, Isus želi utvrditi svoje učenike u poniznosti, jer oholi je čovjek uvijek tvrde šije. Svaka poniznost ima naklonost i blagoslov kao dar. A ona sama vodi do darežljivosti. Darežljivost vodi do povjerenja u Boga i dubokog osjećaja molitve i klanjanja. Ponizni nikada ne gube božanski blagoslov. Bog se uvijek takvih sjeća. Ponizni i dobro oko i dobro vidi. Ovo je dobro uvidio sv. Pavao kada govori o kušnjama kroz koje sve prošao, ali što je više iskušavan to je više obilovala milost Božja. Stoga, Pavao kaže: to nije moja snaga, nego snaga onoga koji snagu daje.