Mrzitelji ljudi, neminovno su i Božji mrzitelji (34. tj.čet.)

  • Ispis

Mrzitelji ljudi, neminovno su i Božji mrzitelji (34. tj.čet.)

Dn 6, 12-28: Posljednja poučna priča o Danijelu događa se u doba Medijansko-Perzijske vladavine (današnja Sirija i Iran). Danijel, kao prognanik Židov, postao je glasovita ličnost. Kralj je razmišljao da ga postavi na jednu zaista odgovornu državničku službu. To je očito izazvalo zavist i ljubomoru drugih dostojanstvenika. Stoga pokušaše učiniti nešto da Danijel padne u nemilost. Jedino u čemu su mogli uhvatiti Danijela u prekršaju jest njegova vjernost Božjem zakonu. Danijelovi protivnici isposluju od kralja da se baci u jamu s lavovima svaki koji bi se molio nekom drugom božanstvu osim kralja. Danijel se običavao tri puta na dan baciti na koljena u smjeru Jeruzalema te moliti i blagoslivljati Boga. Nije dakle trebalo mnogo pa da ga uhvate u očevidnom prijestupu i optuže pred kraljem. Kralj je volio Danijela, pa kad je saznao za optužbu, vrlo se ražalosti. Nažalost kralj nije mogao opozvati svoju naredbu i Danijela dovedu do strašne jame s lavovima. Kralj mu reče: „Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi.“ Zatim baciše Danijela u jamu, na čiji otvor staviše veliki kamen zapečaćen kraljevskim prstenom. Kralj se vrati u dvor toliko tužan da je odbio hranu i cijelu je noć proveo budan i jadan. Ujutro čim usta, pohita do jame s lavovima. Kad se približi, povika: „Danijele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?“ I veliko je bilo njegovo iznenađenje i njegova radost kad iz jame Danijel odgovori: „O kralju, živ bio dovijeka! Moj je Bog poslao svog Anđela, zatvorio je ralje lavovima, te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju ja sam bez krivice.“ Tada kralj zapovijedi da Danijela izvade iz jame i da umjesto njega onamo bace njegove tužitelje. Tada kralj izda naredbu da se posvuda časti i poštuje Bog Danijelov. Pisalo je u naredbi: “On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! On izbavlja i spašava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Danijela iz šapa lavljih!“ Ova priča uči dvije istine: nijedna moć nije veća od moći Božje i jednoga dana svi će ljudi, pa čak i poganski kraljevi, priznati vrhovnu vlast Boga Izraelova.

Lk 21, 20-28: U današnjem evanđelju, Isus proriče razorenje Jeruzalema kojeg će gaziti pogani sve dok se ne navrše ,vremena pogana' (70. g. po. Krista) . Da, to je otajstvena i simbolička brojka (70) vremena koje je Bog dodijelio poganskim narodima da kazni grešnog Izraela, nakon čega će Izrael doživjeti izbavljenje. Očito da sada stvari drugačije stoje. Razorenje grada je čin Božje odmazde i ispunjenje Pisma te Jeruzalem nakon 70. godine više nema nikakve spasenjske uloge. Kršćani neka mole i neka u te dane odu iz Jeruzalema u Jordaniju (Pelu-Euzebije). To je onih 144 000 tisuće spašenih o kojima piše Ivan. Božji gnjev, i rimsko osvajanje Jeruzalema, sve su to znaci da se 'vremena pogana', progonstva naroda ostvaruju. Mrziteljima Božjim mora doći kraj. Svršeno je!