Pravednost nije plod Zakona ni posjed privilegiranih, nego plod vjere i posjed svih koji vjeruju (28.tj.sub.)

  • Ispis

Pravednost nije plod Zakona ni posjed privilegiranih, nego plod vjere i posjed svih koji vjeruju (28.tj.sub.)

Rim 4, 13.16-18: Pavao je izričit kad kaže da oproštenje grijeha, tj. spasenje, nastupa snagom vjere. Nadalje, Bog je pravedan i on neminovno kažnjava čovjeka koji krši njegov zakon. Sve je čovječanstvo osuđeno na smrt, ako se na bilo koji način ne opravda. Nas je opravdao Isus svojom smrću. Sada Bog oprašta svakomu tko dolazi k njemu vjerujući u Isusa, otvara mu vrata novoga života. To je srž nove dobre vijesti koju je Pavao po Božjem pozivu dužan naviještati. U takvoj vjeri kršćanstvo živi sve do danas, a to načelo vrijedilo je i za stari zavjet. Za takvu tvrdnju, Pavao navodi primjer Abrahama kojega je Bog prihvatio ne zbog njegova dobra ponašanja, već zbog njegove vjere, jer je usprkos svemu Abraham i dalje vjerovao da će Bog održati svoje obećanje. Tako, Bog, proteže svoje prijateljstvo na sve koji imaju Abrahamovu vjeru, a ne samo na njegov narod. Očito pravednost nije plod Zakona ni posjed Židova, nego plod vjere i posjed svih koji vjeruju. I koji tako čine, zapravo su Abrahamova djeca i baštinici onoga što je Bog obećao Abrahamu i njegovu potomstvu.

Lk 12, 8-12: Nakon što je Isus ohrabrio svoje učenike, kao prave prijatelje, da se ne trebaju bojati ljudi, nego onoga koji može škoditi duši, Isus obećava svakomu tko njega javno prizna da će i on njega na posljednjem sudu priznati kao branitelj i sudac. Zatim dodaje, da nije dobro za onoga koji govori protiv Boga samoga i njegovog Svetog Duha. Takav grijeh je za lijeve strane.