Progon savjesti uvijek uvećava oči (17.tj.sub.)

  • Ispis

Progon savjesti uvijek uvećava oči (17.tj.sub.)

Lev 25, 1. 8-17: Broj 7 u Levitskom zakoniku koji se odražava u svetkovinama, što smo jučer imali priliku vidjeti u pog. 23, danas se proširuje i na zemlju. Svakih sedam godina zemlju je trebalo ostaviti da odmara. Narod, oslobođen uobičajenog posla, bit će tada poučavan i odgajan u Božjem zakonu (Pnz 31,10). Pedeseta godina koja dolazi poslije sedam puta sedam godina, posebna je godina za zemlju. Zemlja se tada vraća svom prvotnom vlasniku. Jubilejska godina ima dvojaku svrhu. Podsjeća ljude da zemlja pripada Bogu: sprečava bogatašima vlasništvo nad zemljom. Tako je rješavano i socijalno pitanje u izabranom Božjem narodu, dok je u okruženju vladao robovlasnički sustav. Ako netko nije mogao obrađivati ili se zaduživao pa na kraju morao zemlju založiti ili predati, ona mu se vraćala u Godini milosti Gospodnje. Tako je bilo zaštićeno pravo naroda.

Mt 14, 1-12: Danas u Evanđelju slušamo izvještaj pogubljenja Ivana Krstitelja, posljednjeg proroka Staroga zavjeta. Naime, Herod Antipa, sin Heroda Velikoga, kada je dočuo da se pojavio Isus, izjavljuje da je to uskrsnuo Ivan Krstitelj kojega on dade pogubiti. Očito je progon savjesti učinio velike oči u strahu počinjenog zločina. Ivan se žestoko, kao i prorok Jeremija, suprotstavio onome koji ima vlast i morao je umrijeti. Sama njegova mučenička smrt ostavlja za povijest opomenu nedužne krvi koju moćnici navukoše na sebe. Njegovi su učenici dostojanstveno sahranili Ivana Krstitelja i javili Isusu. A Isus je imao razloga reći: „Jeruzaleme, Jeruzaleme koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani.“ Ivan je stradao kao i mnogi drugi proroci braneći pravo naroda.