Tko su ti koji su slobodni od tjeskobnih briga? (11.tj.sub.)

  • Ispis

Tko su ti koji su slobodni od tjeskobnih briga? (11.tj.sub.)

2 Kor 12, 1-10: U ovom poglavlju Pavao, s opisanih patnja u jedanaestom poglavlju, prelazi na viđenja i objavu Gospodnju. Tu kao i prije, stalno ističe svoju bijedu da na toj pozadini bolje odskoči Božja moć koja je u Pavlu, i po Pavlu bila na djelu. Kad govori o „čovjeku u Kristu“ misli na sebe, ali izbjegava spomenuti svoje ime, vjerojatno da pokaže koliko je bio nedostojan viđenja i koliko su ona Božja stvar. A kad govori o svojim viđenjima, onda su ona poznata u tri različite lokacije: na putu u Damask, u Judinoj Kući, i u hramu u Jeruzalemu. Sam izraz da je u viđenjima bio uzdignut do trećeg neba, prokazuje dubinu i visinu samog zanosa koji oslikava snagu Božje moći i slave. Pavao ne krije i svoj „trn u tijelu“ za kojega govori da je posljedica potrebe kažnjavanja njega samoga, da se ne bi uzoholio. U kojoj mjeri je to „sotonino djelo“, kako on to kaže, ili je možda čak sredstvo kojim Bog održava Pavla poniznim, teško je odrediti. Postoji mogućnost da su to i neka stalna neprijateljstva koja ga prate, a s kojima se Pavao ne obračunava na način kako bi to logika života nametala, nego to drži kao snagu za daljnji i sve veći apostolski žar na djelu. Tako imaju smisla Isusove riječi iz današnjeg Evanđelja, da se ne može služiti dvojici gospodara.

Mt 6, 24-34: Isus i dalje ostavlja jasan stav čestitosti svoga učenika, i kaže: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti.. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu“. Kao da nije mogao biti ljepši primjer za ovakav stav Isusov, od primjera iz događaja koji je vezan za kralja Jehua (godina I). Isus ovdje ima i primjer društvenog statusa jednog roba i gospodara. Rob je potpuno vezan za gospodara. Sve njegove snage i sposobnosti pripadale su jednome gospodaru. Jednako i služenje Bogu traži svega čovjeka. Pretjerana briga oko zemaljskog života potječe od slabog pouzdanja u Boga, pravog Oca. Čovjek može izabrati na što će usmjeriti svoje srce. Može težiti za novcem i materijalnim probitkom, ili za Bogom i duhovnim dobrima. Ali ne može tražiti oboje. Svatko se mora odlučiti što će mu biti od prvotne važnosti. Oni koji postavljaju na prvo mjesto Boga, mogu biti sigurni da on zna za sve njihove potrebe i da neće propasti da ih opskrbi. Slobodni su od tjeskobnih briga.