Sve očekivano je otpočelo (pon.2.tj.k.g.)

Sve očekivano je otpočelo (pon.2.tj.k.g.)

Heb 5, 1-10: Uvodni dio današnjeg teksta govori o bitnim crtama svećenika, a to su: posrednička uloga, zajedništvo života s ljudima za koje posreduje, Božji poziv kao bitan uvjet i žrtva kao temeljna služba. U ljudskoj naravi bogoštovlje je opća ljudska potreba i dužnost. To je bogoštovlje u ime zajednice vršio: otac u obitelji, poglavica u plemenu, kralj u narodu i svećenik u razvijenom društvu. Budući da između Boga i čovjeka postoji prepreka, uloga je svećenika da je otkloni žrtvama za grijehe. Tako se uspostavljaju uredni odnosi između Boga i ljudi. Novozavjetno svećeništvo ima svoj temelj u Kristovoj žrtvi. Istina Bog je pozvao Krista za svećenika kao i Arona, samo na sasvim drugačiji način. Čim je Sin Božji postao čovjek, postao je i svećenik, to jest sposoban posrednik između Boga i ljudi. Njegovo je utjelovljenje ujedno i njegovo svećeničko ređenje. To je potvrdio sam Bog zakletvom. Tako je dokinuto Aronovo svećeništvo, a uspostavljeno novo, slično Melkisedekovu. Piscu ove Poslanice, jako je stalo postaviti čvrste temelje Kristovoj velikosvećeničkoj službi. Naime, on je stekao sva svojstva i uvjete da kao Veliki svećenik spasi ljude.

Mk 2, 18-22: Sve očekivano je otpočelo! Slavlje je tu! Svadba je tu! Zaručnik je tu! Sve je u službi Mesijenskog vremena koje je sada tu. Mesija je tu! Kako je Kristovo svećeništvo NOVO BOGOŠTOVLJE, izazvat će kod samih farizeja i herodovaca duboko neslaganje. Zaista u ovom kratkom tekstu vidi se osnova NOVOGA u načelima: „Evo sve činim novo“, ili „Gle, nove li i snažne nauke“, ili „Nitko do sada nije tako učio“. Tako stara haljina, stari mjehovi, pripadaju Starom zavjetu. Novo sukno i novo vino jest Isusov nauk. Jedno se s drugim ne može nikako složiti. Tu novost Bogoštovlja vidimo u poslanici Hebrejima. S koliko li samo truda Pisac utvrđuje razliku STAROG i NOVOG. I zaista: „Novo gle, nasta!“