Kruna života je ljubav, a ne znanje

Kruna života je ljubav, a ne znanje (XIX.tj.čet.)

Ef 3, 14-21: Pavao prigiba koljena pred Ocem od koga je sve, i s još većim žarom nego prije kad je molio da Crkva shvati Objavu, sada moli da Crkva bude sposobna ljubiti, da bude jaka, da Krist bude u njezinu srcu, da je Bog ispuni svojom ljubavlju. Božji odnos prema Božjoj djeci izvor je svakoga jedinstva među živim i mrtvim stvorenjima. Sva ona upućuju na Stvoritelja, a njihov međusobni odnos na odnose između Boga i njegove djece u Crkvi. Kad Pavao govori da prigiba koljena, on prvotno misli na „duhovna koljena“ koja se odnose na podložnost uma, naklonost duše i poslušnost srca. On ovdje vidi potrebu učvršćenja po Duhu Svetom, nutarnjeg čovjeka. Zato i kaže: „Neka Krist po vjeri prebiva u vašim srcima... Božja ste njiva i Božja građevina.“ Kad ste utemeljeni i ukorijenjeni u ljubavi, sve u ljubavi raste i izgrađuje se. Sve se ovo dade shvatiti u Križu Gospodina našega Isusa Krista. Bog može udijeliti više nego što ga molimo. Naime, nema u svemiru ni jednog područja koje nije obuhvaćeno Božjim nacrtom spasenja i Božjom ljubavlju. Božja je spasiteljska djelatnost usmjerena u svim pravcima. Kršćani su pozvani da zajedničkim naporom raznesu Božju ljubav i spasenje do kraja svemira. A Božji plan spasenja mogu shvatiti samo ako ga ostvare. Grci su pretjerano isticali vrijednost mudrosti i znanja u vjerskom životu. Pavao ozbiljno opominje obraćene pogane da je kruna života ljubav, a ne znanje. Ljubav, naime, ciljem, snagom i korišću nadilazi znanje i spoznaju, jer je božanski život takav da se mora spoznavati do Punine Božje.

Lk 12, 49-53: Duhovna borba, traži punu spremnost unutarnjeg čovjeka. Isus je došao baciti oganj Duha Svetoga koji izaziva u „unutarnjem čovjeku“ opredjeljenje, da ili ne. I to je jedna vrsta duhovnog napora ili borbe. Moramo razumjeti ove Isusove riječi koje su izgovorene u posebnim okolnostima u Izraelu. Te riječi su djelovale kao katastrofa, rat, mač, razdor, zbog čega se duhovi odlučuju za i protiv Boga. Jedna od sastavnica Isusovog poslanja je: baciti oganj na zemlju, tj. vatru naviještanja o kraljevstvu Božjem i poziv na obraćenje. Zaista se nagoviješta razdjeljenje kod izraelskog naroda, jer Isus ima biti kršten krštenjem predstojeće smrti na križu. Duhovi se lome na Isusove riječi i neminovna je posljedica razdora i nemira. Ali tek uskrsnućem Isusovim i slanjem Duha mira, na njegove učenike spušta se mir Božji, jer se otkrila ljubav Božja u Božjem planu spasenja.