U konačnici, svakome će se naplatiti po djelima njegovim

  • Ispis

U konačnici, svakome će se naplatiti po djelima njegovim (XVIII. tj. pet.)

Nah 2.3. (izabrani redci): Danas čujemo riječi proroka Nahuma Elkošanina. Njegova kratka knjiga uglavnom govori o propasti Asirskog kraljevstva (Irana) i njegovog glavnog grada Ninive. Djelo je sa stanovišta književnog umijeća, izvrsno dotjerano. O samom Proroku ne znamo mnogo, osim što je djelovao u vrijeme proroka Sefanije i mladenačkih dana proroka Jeremije. Prorok je bio Židov iz grada Elkoša, ali ne znamo gdje je točno taj grad. Njegovo je djelo natopljeno oduševljenim rodoljubljem. Pad velikog ugnjetača promatra s neskrivenim zadovoljstvom. Nahum vjeruje da će pad Ninive, asirske prijestolnice, značiti obnovu obaju židovskih kraljevstava: Izraela i Judeje. Prisjetimo se, Sjeverno kraljevstvo s prijestolnicom u Samariji, razoreno je 732 pr. K. upravo od Asiraca. Iza rodoljubnog klicanja prilikom propasti tiranskog neprijatelja, stoji da je razorenje Asirske prijestolnice Ninive od Babilonaca (Irak), odraz Božje pravde, jer je ono kazna za nebrojene zločine. Uz to je Niniva postala slika svijeta koji se opirao Jahvi. (A je li danas drugačije?) Njezin pad je pobjeda Jahve i njegova naroda. Ne zaboravimo, njezine su vojske uništile Izrael i prijetile skoro sto godina Judeji i Jeruzalemu koji je morao plaćati podanički danak. Ako je Bog nekoć upotrijebio Asiriju kao „bič“ kojim kažnjava svoj narod za njegove grijehe, sada njegovo oruđe napada Ninivu. Nahum se ne libi oslikati svu grozotu konačnog pada. Sam grad Ninivu oslikava kao bludnicu koja zavodi narode da joj se podrede. Sada će i primiti bludničku kaznu. Unatoč svojoj moći koja je građena na pljački drugih naroda, od Ninive ostat će samo ruševine koje su danas poznate kao Tell Kuyunjik „humak mnogih ovaca“.

Mt 16,24-28: U jučerašnjem Evanđelju vidjeli smo kako Isus gradi Kraljevstvo nebesko koje će biti otvoreno za sve ljude, kako na nebu, tako i na zemlji. Isus gradi svoju Crkvu na zajedništvu onih koji su „brat i sestra i majka“ jer oni su spremni ići dalje od pismoznanaca i farizeja. Isusove riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“, izgovorene su samo učenicima. Stoga, nasljedovati Isusa trnovitim putem nije oduševilo učenike ali, Isus, ostavlja šansu dolazećeg suda Sina Čovječjeg koji će „naplatiti svakomu po djelima njegovim“. Isus polazi i od druge činjenice: „Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?“ Očito je ovdje Božji odgovor na ovu ponudu drugačiji: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni. U njemu mi je sva milina! Slušajte ga.“ Treba razumjeti i učenike, što ne razumiju ovu Isusovu besjedu, jer teško je anticipirati nebeski mir prije samoga uskrsnuća kada će biti očito, kako i na koji način Bog sve dovodi do cilja. A do tada uvijek ostaje na snazi: Malovjerni, ne bojte se!