Istina uvijek hrabro gleda laž u oči (XVIII.tj. pon.)

Istina uvijek hrabro gleda laž u oči (XVIII.tj. pon.)

Jr 28, 1-17: Judeja je pod okupacijom Babilonaca i većina naroda odvedena je u ropstvo, a osobito oni koji su najžešći protivnici Babilonaca. Samo je sirotinja ostala u Judeji, a s njima je ostao i prorok Jeremija. No, i dalje je bilo onih koji su zagovarali brzo oslobođenje i povratak naroda iz ropstva što je ulijevalo lažnu nadu malobrojnom ostatku. Među takvima bio je i hramski svećenik Hananija. Za Jeremiju, to bi značilo da će i ostatak naroda biti odveden iz Judeje pod jaram ropstva. Zato Jeremija slikovito stavlja oko vrata volujski jaram, želeći reći pravu istinu, bude li narod slijedio Hananiju uskoro će svi nositi jaram ropstva. To je izazvalo bijes kod Hananije koji krši Jeremiji jaram i govori da će narod za godinu dvije izaći iz ropstva, što je bila lažna nada narodu. Jeremija je došao u oštar sukob sa svećenicima, jer se Hananija sam proglasio lažnim prorokom, ulijevajući lažnu nadu ostatku naroda optužujući Jeremiju da proriče laž. Jeremija se povukao i radije zašutio. Malo kasnije dobiva nadahnuće od Jahve koji ga je i postavio za proroka judejskom narodu: „Idi i reci ovako Hananiji: Ovako govori Jahve! Ti si skršio drveni jaram, ali ja ću mjesto njega načiniti željezni, i staviti ga oko vrata svih ovih naroda da ih učinim pokornim Nabukodonozoru, kralju babilonskom“. Zatim je Jeremija uputio riječ narodu naviještajući skoru Hananijinu smrt jer ga nije poslao Jahve, a on je u narodu pobudio varave nade. Zato, bit će izbrisan s lica zemlje i umrijet će još ove godine. Ropstvo je zaista teški jaram, i Jeremija je slušajući riječ Jahvinu želio sačuvati „ostatak“ svoga naroda iz kojega treba doći pravi osloboditelji Mesija. Uspio je!

Mt 14, 22-36:  Današnja zgoda iz Evanđelja, u kojoj Isus u neobičnim okolnostima hoda po vodi, ostavlja snažnu poruku: Bog u teškim okolnostima nikada ne napušta svoj narod, pa ni u ovakvoj situaciji. Apostoli, nikada nisu vidjeli nekoga da noću, dok se lovi riba, hoda po moru. Ovaj put Isus ime se približava upravo hodajući po vodi. Ne znajući je li to stvarnost ili priviđanje neke utvare, viču... Na viku i strah, uslijedile su uobičajene Isusove riječi: „Ne boj te se! Hrabro samo!“. I tada je ono nemoguće , u vjeri, postalo moguće. I Petar hoda po vodi, ali ne za dugo. Crv sumnje grize Petra, a tada izmiče voda ispod nogu i Petar tone, a oluja je. Uslijedile su glasovite riječi Isusove: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“